Unatoč njegovoj važnosti, procjenjuje se da većina odraslih ljudi ne zadovoljava svoje dnevne potrebe za ovim mineralom. Stručnjaci smatraju da je to vjerojatno zbog zapadnjačke prehrane koja prednost daje prerađenoj i brzoj hrani u odnosu na cjelovitu biljnu hranu koja je bogata kalijem poput voća, povrća, graha i orašastih plodova.

Međutim, nepravilna prehrana i nedovoljan unos namirnica bogatih kalijem zapravo je samo jedan od razloga koji dovode do nedostatka kalija u organizmu. Gubljenje veće količine kalija iz tijela često se događa zbog bolesti bubrega ili crijeva, ali i nekih drugih zdravstvenih tegoba poput konzumacije određenih lijekova, bolesti nadbubrežne žlijezde (Cushingov sindrom) ili smanjene koncentracije magnezija koji je zapravo potreban za obradu kalija u tijelu.

Kako prepoznati da se radi o nedostatku kalija?

Iako je slabu hipokalijemiju u većini slučajeva gotovo nemoguće prepoznati, ako je razina kalija dosta snižena, mogu se javiti sljedeći neugodni simptomi. To su osjećaj slabosti i umor, grčevi u mišićima, problemi s probavom ili disanjem te poremećaj srčanog ritma, odnosno preskakanje srca.

Svaki od ovih simptoma potrebno je na vrijeme prepoznati te potražiti pomoć liječnika kako ne bi došlo do daljnjih zdravstvenih komplikacija. Naime, kalij ima ključnu ulogu u regulaciji otkucaja srca, a ako su njegove razine preniske, to može dovesti do nepravilnog rada srca poznatog kao srčana aritmija te uzrokovati ozbiljno srčano oboljenje, pa čak i infarkt.

Dijagnoza i liječenje hipokalijemije

Kod onih težih oblika hipokalijemije, liječnik će oboljeloj osobi prepisati uzimanje otopine KCL koja podiže razinu kalija u krvi u roku od samo nekoliko sati. Ako je hipokalijemija duboka, a otopina ne pomaže, kalij se u tom slučaju daje venskim putem, prenosi Index.

Nutricionisti preporučuju da količinu kalija u organizmu možete povećati unosom hrane bogate kalijem. Jedna od namirnica koja sadrži veliku količinu kalija su banane, ali nije jedina. Naime, kalija ima i u batatu, narančama, sušenim marelicama, grahu, soji, rajčici, krumpiru, špinatu i ostalom zelenom lisnatom povrću, avokadu te orašastim plodovima.