Međutim, paranoja je vrlo ozbiljan psihički poremećaj koji spada u simptome psihotičnih poremećaja te se rijetko pojavljuje kao samostalna bolest. Dio stručnjaka navodi da paranoja jest bolest za sebe, no posljednji podaci pokazuju da ne postoji jasna dijagnoza paranoje, koliko drugih poremećaja uz simptom paranoje. Paranoja je rijetka, ali vrlo teška. Glavni simptomi su izražena tjeskoba, sumnjičavost, strah, osjećaj kao da “su svi protiv vas” i slično. Osim paranoje nazivi za ovo stanje su sumanuti poremećaj ili deluzijski poremećaj, piše N1.

Što je paranoja?
Uzrok paranoje može biti u prethodnom događaju koji je izazvao pojačan strah, učenju, društvenoj okolini ili neki drugi psihički poremećaj. Javlja se kao simptom nekih drugih psihičkih bolesti, a najčešće uz paranoidnu shizofreniju. Iako se osobine ličnosti obično formiraju u adolescentskoj dobi, paranoja se češće pojavljuje kod osoba između 30 i 45 godina. Nije rijetka niti u starijoj životnoj dobi.

Glavni i karakteristični simptomi paranoje su:

– interpretiranje svijeta iz pozicije ugroženosti

– pretjerana opreznost i sumnjičavost uživo i online

– manjak povjerenja u sebe i druge

– osjećaj tjeskobe, straha, neprijatnosti

– uvjerenost da osobu netko uhodi, prisluškuje ili stalno gleda

– izražena ljubomora

– nagle promjene u društvenim odnosima

Osoba koja ima paranoju ljudima iz svoje okoline će pričati da trebaju biti oprezni, upozoravati ih na iracionalne mogućnosti. Takve osobe možda neće željeti pričati na telefon zbog uvjerenja da ih netko sluša ili izlaziti iz svog doma zbog straha da ih netko neprestano prati. Paranoična osoba ne razmišlja racionalno niti logično.

Bolesnik može imati paranoju i po nekim pitanjima u životu se ponašati iracionalno, no istovremeno imati vrlo logično i zdravo razmišljanje u drugim stvarima. Paranoidne osobe mogu normalno funkcionirati, raditi i družiti se te samo ponekad doživljavati paranoične simptome. U nekim slučajevima se na prvi kontakt ne može prepoznati da osoba pati od paranoje.

Jedna od glavnih karakteristika ovog problema jest da osobe s ovim poremećajem lako ulaze u rasprave, ali i da ih je jako teško smiriti, odnosno, uvjeriti da su iracionalni ili u krivu. Ne prihvaćaju druga logična objašnjenja jer njima nisu logična te čvrsto vjeruju u svoje zamisli i mišljenja.

Uzrok paranoje
Uzrok paranoje nije u potpunosti poznat, no neki podaci pokazuju kako postoji genetska povezanost. Osim što postoji mogućnost da osoba razvije paranoju zbog biološkog nasljeđa, velik utjecaj na razmišljanje i djelovanje ima odgoj. U obiteljima u kojima se djeca odgajaju na način da budu u strahu od svijeta i sumnjičava se može razviti paranoja.

Slično je i s društvenim okruženjem koje može utjecati na razvoj paranoje kod mladih. Sustav vrijednosti u trenutnom svijetu pomalo je sumanut i u svakom trenutku bilo tko može biti krivac. Smanjena je razina empatije i tolerancije te osobe češće budu izopćene iz društva zbog drugačijih mišljenja. Sve to, uz druge društvene faktore, može utjecati na razvijanje ovog problema kod osobe.

Paranoidna osoba se ne može racionalno postaviti kada se nađe pred izazovom ili informacijom koju ne razumije. Uzrok paranoje stoga može ležati i u prethodnom negativnom iskustvu ili traumi koji su prouzročili strah ili jaki stres.

Paranoja može biti uzrokovana drugim psihičkim bolestima i poremećajima poput:

1. paranoidni poremećaj ličnosti: riječ je o dugotrajnom obrascu problematičnih misli, ponašanja i osjećaja koji se obično razvija u adolescenciji i prolazi s godinama.

2. deluzijski poremećaj: osoba ima jednu iluziju ili fiksaciju bez drugih simptoma mentalne bolesti; neki stručnjaci upravo paranoju nazivaju deluzijskim poremećajem.

3. paranoidna shizofrenija: oblik psihoze koji kod pacijenta uzrokuje problem s tumačenjem stvarnosti, pojavljuje se uz druge simptome poput halucinacija, zabluda, smanjene motivacije i zbunjujuće razmišljanje.

4. psihotični poremećaj ili psihoza: osoba ima poremećeno testiranje realiteta, doživljava halucinacije, neprikladno komunicira, ima kompleksan poremećaj odnosa prema sebi i okolini.

5. bipolarni poremećaj: poremećaj razine raspoloženja i aktivnosti koji uzrokuje nalete iznimno dobre i iznimno loše energije i ponašanja, maniju, hipomaniju te depresiju u epizodama

6. neurološke bolesti poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti ili Huntingtonove bolesti

Još neki uzroci paranoje mogu biti pretjerano korištenje droga i opijata poput alkohola, amfetamina, THC-a, kokaina i ecstasyja. Nerijetko se paranoja pojavljuje prilikom odvikavanja od droge.

Dijagnoza i liječenje paranoje
Ako se kod osobe počnu pojavljivati znakovi paranoje bez da ima ranije dijagnosticiran mentalni poremećaj, pokušajte obzirno i pažljivo razgovarati s njom. Vjerojatno ste već primijetili da s takvom osobom ne možete raspravljati te se zato savjetuje niti ne pokušavati proturječiti paranoičnoj osobi. Osoba u tom stanju mogla bi to shvatiti kao napad što može samo pojačati iracionalno ponašanje. Izbjegavajte svađe s takvim osobama jer tako samo pojačavate simptome ove bolesti.

Ukoliko ste zabrinuti da vi imate paranoične crte ili niste sigurni radi li se kod bliske osobe o paranoji ili kratkotrajnom strahu, pokušajte odgovoriti na ova pitanja:

– dijeli li netko s vama iste misli i osjećaj straha i sumnje po određenom pitanju koje vas muči

– postoji li jasan razlog vaše uznemirenosti i straha

– imate li sumnjičave misli unatoč uvjeravanja drugih da ste u krivu

– temeljite li svoje sumnje na osjećajima

Kada znakove paranoje primijetite kod osobe, pokušajte razgovarati s njom da posjeti liječnika. Obično to ne ide tako lako pa je u nekim slučajevima potrebno da se osobu “prisilno” odvodi liječniku na razgovor. Paranoju je teško dijagnosticirati ako ne postoje prethodne bolesti, no razgovor sa psihologom je prvi korak kod liječenja.

Liječenje paranoje provodi se ovisno o uzroku, no obično se koriste individualne psihološke terapije uz lijekove. Liječenje ove bolesti je dugotrajan i složen proces jer osoba treba stječi potpuno povjerenje u svoga liječnika što je kod bolesnih osoba teško.