Iako još nije ušla u službenu Međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB), ovisnost o Internetu spominje se kao dijagnoza u klasifikaciji koju koristi Američka psihijatrijska udruga (DSM V), odnosno sve je prisutnija u stručnoj literaturi i nema sumnje u to postoji li kao problem i hoće li uskoro ući u službenu klasifikaciju bolesti, kazala je mr. Snježana Šalamon, diplomirana socijalna radnica iz službe Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo 'Dr. Andrija Štampar', na online tribini 'Ovisnost o Internetu - istina ili mit', koja je održana ovih dana, piše 24sata.

Važno je znati da vrijeme provedeno na Internetu nije jedini pokazatelj te ovisnosti, već treba obratiti pažnju i na sadržaj onoga što se pregledava, te imati na umu da je riječ o tipu ovisnosti koji je zbog specifičnosti puno teže kontrolirati, naglasila je mr. Šalamon. Naime, zbog načina na koji živimo nemoguće je tražiti potpunu apstinenciju, pa je ovisniku puno teže postići kontrolu. 

- Među skupina koje su posebno izložene riziku od ovisnosti o Internetu ističu se tinejdžeri – istaknula je socijalna radnica, spomenuvši istraživanje koje je obuhvatilo ljude koji otvaraju aplikacije po 60 puta i više na dan. Među njima su upravo tinejdžeri bili u većini. 

- Rizik od ovisnosti o Internetu za djecu raste ako su njihovi roditelji i sami ovisnici o Internetu, odnosno mobitelu i računalu. Ako roditelj pretjeruje s Internetom, što se često manifestira tako da ne odgovara na pitanja djeteta, dijete će se osjećati manje važnim. Veći je rizik od toga da će razviti negativne osjećaje i biti rastreseno, tužno, ljuto ili usamljeno. To u konačnici može dovesti do toga da se neće razviti zdravi odnos između roditelja i djeteta, odnosno da se kod djeteta ne razvije normalna verbalna komunikacija. Takvo dijete izražava se oskudnim rječnikom, punim kratica ili engleskih izraza i često ne zna razgovarati s odraslim ljudima, upozorava mr. Šalamon.

Zato je uvijek dobro krenuti od liste pitanja putem koje roditelji mogu provjeriti vlastito ponašanje i korigirati ga ako zaključe da je to potrebno, dodaje.

- Zapitajte se koristite li često mobitel u vožnji, pogotovo tipkate li poruke tijekom vožnje, jeste li često u situaciji da vam ljudi kažu da ostavite mobitel i da ih slušate, koristite li mobitel u neprimjerenim situacijama, na primjer za vrijeme obiteljskog ručka, ili tijekom pregleda kod liječnika. Potražite odgovor na pitanje je li vam mobitel uvijek u ruci ili pored vas, nosite li ga sa sobom u kupaonicu, te traje li vam baterija po cijeli dan. Važno je i provodite li više vremena u razgovorima licem u lice, nego putem mobitela, te treba li vam više vremena za neke poslove koje prekidate zbog čestih poziva ili poruka. Ti odgovori mogu vam biti pokazatelj toga kakav odnos prema mobitelu i Internetu imate sami – kaže mr. Šalamon. 

Cijeli članak pročitajte na portalu 24sata.