Opisao je da pati od poremećaja prejedanja – poremećaja prehrane koji karakterizira konzumiranje velikih količina hrane uz osjećaj da se to događa izvan kontrole osobe.

Poremećaj prejedanja je možda najčešći poremećaj prehrane koji pogađa između 0,6-2,3 posto ljudi diljem svijeta. Procjenjuje se da se može pojaviti dva do tri puta češće od anoreksije, a neki dokazi pokazuju da je broj slučajeva u porastu, napisao je za Science Alert Paul Jenkins, izvanredni profesor kliničke psihologije na Sveučilištu Reading.

Ipak, unatoč tome koliko je uobičajeno, mnogi ljudi još uvijek nisu svjesni da to stanje postoji. Zapravo, mnogi ljudi s poremećajem prejedanja niti ne shvaćaju da ga imaju, što znači da im se dijagnoza ne postavi do 30-ih ili 40-ih godina.

S obzirom na štetu koju ovo stanje može prouzročiti, svijest koju podižu ljudi poput Van Nessa može pomoći većem broju ljudi da dobiju potrebnu pomoć, umjesto da godinama sami pate.

Evo što još trebate znati:

Osjećaj da su stvari izvan kontrole

Ono po čemu se poremećaj prejedanja razlikuje od povremenog prejedanja ili razdoblja emocionalnog jedenja je osjećaj da ste izvan kontrole dok jedete ili ako ometa vaš svakodnevni život.

Neki drugi znakovi poremećaja prejedanja uključuju:

– jesti do osjećaja neugodne sitosti
– jedenje velikih količina hrane, čak i kada niste gladni
– jesti brže nego inače,

– osjećaj gađenja, lošeg raspoloženja ili krivnje nakon jela

Uz odgovarajuću podršku, često je moguće prepoznati poremećaj prejedanja prije nego što se razviju ozbiljni problemi. Važno je rano ga uhvatiti jer može dovesti do niza zdravstvenih problema, poput pretilosti, dijabetesa tipa 2 i visokog kolesterola.

Drugi problemi s mentalnim zdravljem također su česti, pri čemu do 70 posto oboljelih prijavljuje poremećaje raspoloženja, poput depresije ili tjeskobe.

Oko jedne četvrtine ljudi s poremećajem prejedanja pokušalo je samoubojstvo. Poremećaj prejedanja može imati veliki učinak na svakodnevni život osobe, pri čemu ljudi prijavljuju lošiji uspjeh u školi i nižu stopu zaposlenosti.

Tragična je ironija s nedovoljno prepoznatim poremećajem prejedanja u tome što je to stanje koje se lako može izliječiti.

Većini ljudi će se preporučiti psihološki tretmani, poput kognitivne terapije, koji im mogu pomoći da razumiju čimbenike koji pokreću njihovo prejedanje, a također im pomoći da nauče zdravije prehrambene navike i mehanizme suočavanja.

Psihološki tretmani mogu biti vrlo učinkoviti u pomaganju ljudima da se prestanu prejedati i u poboljšanju simptoma drugih stanja mentalnog zdravlja koje mogu imati, poput depresije.

Liječenje lijekovima (kao što su antidepresivi) pokazalo se korisnim u smanjenju prejedanja. Međutim, ti lijekovi nose rizik od štetnih učinaka (kao što su glavobolja, nesanica, mučnina i umor) i u prosjeku su manje učinkoviti od psihološke terapije.

Drugi ključni element u oporavku od poremećaja prehrane je naučiti promijeniti svoj odnos s hranom. U svojoj objavi na Instagramu, Van Ness je rekao da je to odigralo veliku ulogu u tome što mu je pomoglo da prevlada prejedanje.

Rekao je da su neke od stvari koje je naučio raditi bile i davanje prioriteta vremenu za jelo i planiranje obroka.

Dobivanje pomoći

Dok je nekoliko čimbenika često u igri kada je riječ o poremećaju prejedanja, simptome obično pokreću negativni događaji ili emocije, poput osjećaja dosade, tuge ili tjeskobe ili fiziološki okidači, poput gladi.

Osobama s poremećajem prejedanja također može biti teže regulirati svoje emocije, što može dovesti do začaranih krugova lošeg raspoloženja i prejedanja.

Neki znakovi da možda razvijate problem s prejedanjem mogu uključivati promjene u prehrambenom ponašanju (kao što je kupovanje puno hrane ili jedenje čak i ako niste gladni) i provođenje puno vremena razmišljajući o hrani.

Prejedanje nije ugodno iskustvo i ljudi se često osjećaju uplašeno, posramljeno ili krivo zbog svojih simptoma, zbog čega je posebno teško razgovarati o tim iskustvima.

Ako mislite da imate problema s prejedanjem, razgovarajte sa svojim liječnikom opće prakse što je prije moguće kako bi vas mogao uputiti stručnjaku. Iako ovo može djelovati zastrašujuće, priprema unaprijed može pomoći. Razmislite što biste mogli reći, što vas brine i koja pitanja imate. Možda ćete htjeti povesti prijatelja za podršku.

Ako poznajete nekoga tko bi mogao imati problema s prejedanjem, može biti od pomoći da s njim razgovarate iskreno i bez osuđivanja o svojim brigama. Pokušajte razumjeti zašto se bore i potaknite ih da potraže podršku.

Unatoč iskrenim iskazima ljudi poput Van Nessa, poremećaj prejedanja ostaje često zanemarena i nedovoljno liječena bolest. Zapreke postoje i za pacijente i za stručnjake, a sugerirano je da se poremećaj prejedanja može previše pojednostaviti u medijima.

Pogrešno predstavljanje bolesti i govorenje o njoj manje nego o drugim problemima može otežati oboljelima da se otvore i govore o svom stanju. Povećanje svijesti o poremećaju prejedanja pomoći će oboljelima, ne samo poticanjem da potraže liječenje, nego i smanjenjem stigme.