U Hrvatskoj, ali i u mnogim drugim zemljama svijeta posljednjih se dana obaraju rekordi brojeva novozaraženih. Budući da nema strogih ograničenja u smislu društvenih kontakata i kretanja te da je omikron tri do pet puta zarazniji od delte, koja je 1.5 do 2 puta zaraznija od izvornog soja, broj ljudi koji su izloženi virusu i potencijalno su i sami zaraženi vrlo brzo raste. Kako se omikron širi svijetom, a mogućnosti testiranja PCR-om su ograničene zbog tehničke zahtjevnosti, javlja se sve veća potražnja za brzim antigenskim testovima. U takvoj situaciji oni postaju važni ne samo za ljude koji ih trebaju za pristup radnim mjestima ili javnim prostorima već i za one koji doznaju da su bili u kontaktu sa zaraženima.

Nove studije: Antigenski testovi kasne za PCR-om

No tu se nameće pitanje koliko korisni mogu biti antigenski testovi ako nisu dovoljno osjetljivi da pokažu pozitivan rezultat kada je osoba zarazna.

Jedno novo istraživanje provedeno u stvarnom svijetu, objavljeno na MedRxivu 5. siječnja, koje još nije prošlo recenziju, pokazalo je da brzi antigenski nazalni testovi tvrtke Abbott Laboratories BinaxNOW i QuickVue, koji su bili istraživani u studiji, možda neće uspjeti otkriti varijantu omikron tijekom ranog zaraznog razdoblja, prenosi Index. 

U svom istraživanju znanstvenici su nastojali procijeniti osjetljivost brzih antigenskih nazalnih testova na omikron. U tu svrhu prikupili su rezultate s pet radnih mjesta u New Yorku, Los Angelesu i San Franciscu na kojima se dogodio proboj omikrona. Istraživači su se usredotočili na ljude koji su svakodnevno radili testove u vrijeme postavljanja dijagnoze i imali su uparene rezultate na PCR testovima uzoraka sline i na nazalnim antigenskim testovima.

Rezultati testova u skupini od 30 ljudi zaraženih omikronom omogućili su znanstvenicima da procijene postoji li kašnjenje pozitivnih rezultata na antigenskim testovima u odnosu na PCR testove. Pokazalo se da je medijan vremena od prvog pozitivnog PCR-a do prvog pozitivnog rezultata na antigenskom testu bio tri dana.

Tu se nametnulo pitanje jesu li zaraženi sudionici mogli dalje prenijeti virus u periodu u kojem su njihovi rezultati na antigenskim testovima bili negativni.

Na temelju analize pragova PCR testova za pozitivne uzorke, istraživači su izračunali da je 28 od 30 ljudi imalo virusno opterećenje unutar prepoznatih granica za prijenos omikrona. Među njima četiri su osobe doista prenijele virus drugima dok su antigenski testovi još uvijek davali negativne rezultate.

Testovi nisu 100% efikasni, ali su ipak korisni

Ovi nalazi doveli su u pitanje učinkovitost korištenja postojećih brzih nazalnih testova u probiru osoba kojima se može odobriti pristup radnom mjestu ili nekom okupljanju na javnom mjestu.

S druge strane, antigenski testovi su brzi i, za razliku od PCR-a, svatko ih može provesti sam kod kuće.

Virologinja Vanda Juranić Lisnić iz Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva u Rijeci kaže da oni u ovakvoj situaciji, s povećanim brojem oboljelih i nesklonošću da se ponovno ide u lockdown, nisu za odbaciti.

"Samo treba imati na umu njihova ograničenja i, ako test pokaže da ste negativni, a vi znate da ste bili u kontaktu i usto još imate simptome, pojačajte oprez i ponovite test za dan-dva ili odite na PCR testiranje. Naglasila bih ponovno i važnost pravilnog nošenja maski, koje trebaju u potpunosti prekrivati usta i nos. A idealno bi bilo, ako ste kontakt, imate simptome ili znate da ćete biti u uvjetima povećane gustoće ljudi, da nosite FFP2 masku. One su sada lako dostupne i koštaju samo par kuna, a štite i vas i vašu okolinu", poručuje Juranić Lisnić.

Testovi sline za omikron mogli bi biti bolji od nazalnih

Novo američko istraživanje navedeno ranije u tekstu otkrilo je još jednu zanimljivu stvar. Naime, analiza uzoraka iz podskupine od pet ljudi otkrila je moguće tumačenje zaostajanja antigenskih testova za PCR-om. Testiranje je pokazalo da je virusno opterećenje u slini, koja je korištena za PCR, dostiglo vrhunac jedan do dva dana ranije od uzoraka iz nosa koji su korišteni u antigenskim testovima.

Ovaj rezultat u skladu je s jednim drugim novim istraživanjem (koje se također nalazi u fazi recenziranja), koje je utvrdilo da je slina bolji uzorak od nazalnog brisa za otkrivanje omikrona jer on inficira bronhe brže od delte.

Juranić Lisnić kaže da je ne iznenađuje da antigenski testovi kasne za PCR-om.

"To se zna oduvijek i to je logično jer antigenski test otkriva antigene bez procesa umnožavanja, koji se uvijek radi u PCR testovima", kaže Juranić Lisnić.

Antigenski testovi detektirat će virus kada se on namnoži u dovoljnom broju.

"U PCR testovima se nukleinske kiseline prvo umnožavaju nekoliko desetaka puta i tek onda se ide na njihovo detektiranje. Virus je jako sitan i nema puno antigena. Stoga ga je teško otkriti bez koraka pojačavanja, odnosno umnožavanja. Štoviše, mi u laboratoriju, ako želimo otkriti neke rijetke antigene virusa, koristimo metodu u kojoj viruse obilježavamo protutijelima na kojima se nalaze komadići nukleinskih kiselina, koje potom umnožavamo i pojačavamo signal. Ova metoda zove se 'proximity ligation assay', međutim, koliko je meni poznato, još nije iskorištena u dijagnostičke svrhe jer je vrlo nova i treba vremena da se usavrši te da pojeftine reagensi", kaže riječka virologinja.

"Važno je što sve detektiraju antigenski testovi"

Problem je također u tome što antigenski testovi mogu biti manje osjetljivi na omikron nego na ranije sojeve.

Juranić Lisnić kaže da osjetljivost testova na omikron ovisi o tome što testovi točno otkrivaju.

"Omikron je soj koji je nakupio dosta mutacija po cijelom svojem genomu, a velik broj ih se nalazi u proteinu šiljku – S. Nažalost, nakupio je i mutacije u genu koji kodira za protein nukleokapside – N, koji je najčešće detektirani antigen u brzim antigenskim testovima koji su registrirani u EU. Antigenski testovi koriste protutijela koja se vežu za jedan manji dio samog proteina – nekih 10-ak aminokiselina – koji se zove epitop. Ako se mutacije nalaze baš u epitopu i radi se o takvim mutacijama koje značajnije mijenjaju strukturu epitopa, onda antigenski test više neće moći prepoznavati novi soj ili će ga prepoznavati slabije jer se protutijela slabije vežu", kaže.

Pa nastavlja.

"To je kao da imate ključ za bravu i onda promijenite jedan zubac u ključu. Ovisno o tome koliko je zubac promijenjen, ključ će možda i dalje ulaziti u bravu, ali će malo zapinjati, ili je uopće neće moći otključati. Dakle, što je antigen novog soja različitiji od originalnog wuhanskog, veća je šansa da će testovi biti slabije osjetljivosti. Što točno cilja neki test, trebalo bi pisati na uputama koje se dobivaju uz test. Najbolje bi bilo kada bi antigenski testovi detektirali više antigena. Primjerice, većina PCR testova detektira više regija genoma virusa. Mi danas, kada radimo testiranja PCR-om, ciljamo četiri regije. U takvim okolnostima nama nije problem čak i ako virus mutira u dvije regije jer će ga test prepoznati u onim regijama u kojima nije mutirao. Kako se razvijaju novi alati za detekciju virusa, najvjerojatnije ćemo uskoro imati i takve testove", kaže Juranić Lisnić.

Na stranicama HZJZ-a i Europske komisije može se naći popis antigenskih testova odobrenih u EU s točnim navodima što testiraju. Prema popisu na poveznici, većina antigenskih testova detektira protein N, a neki čak detektiraju više antigena. HZJZ je također izdao smjernice za korištenje testova. Tako među ostalim upozorava da je brzi antigenski test najbolje napraviti 7 do 9 dana od kontakta i uz to biti na oprezu čak i ako ispadne negativan.

Juranić Lisnić ističe da je odgovornost na proizvođačima antigenskih testova da testiraju učinkovitost testova na nove varijante i objave je za javnost.

"HZJZ vjerojatno i sam testira osjetljivost antigenskih testova i vjerojatno će uskoro izaći s novim preporukama", kaže virologinja, prenosi Index.