Bakterije u ustima, nosu i grlu zaražene osobe koja pati od hripavca ekstremno su zarazne i brzo se šire, odnosno prenose se s osobe na osobu i to kapljičnim putem.
Ova bolest se naziva još i pertusis, ali i magareći kašalj s obzirom na specifičnost kašlja. Postoje i drugi simptomi, ali i načini tretiranja bolesti, piše N1. 

Koji su simptomi hripavca?

Hripavac je iznimno zarazna bakterijska bolest koja pogađa dišne puteve i pluća. Prvi simptomi koji se pojavljuju kod oboljele osobe najčešće su vrlo slični prehladi.
Također, mogu se javiti i napadaji kašlja koji su dugotrajni, hriptavi i ponekad piskutavi.

No, kroz iduća dva tjedna kašalj se može intenzivirati, zato treba obratiti pažnju na ove simptome:

– kihanje i curenje nosa
– blago povišena temperatura
– brzi udari kašlja
– piskutav, hripav udisaj
– sluz (prozirna ili gusta) koja se izbacuje kašljanjem
– povraćanje nakon kašljanja

Ovi simptomi u početku se mogu češće pojavljivati tijekom noći, a kasnije se sve više pojavljuju i tijekom dana te kašalj može trajati i do dva mjeseca.
Hripavac kod djece i odraslih

Hripavac se može pojaviti kod dojenčadi te je ujedno u tom slučaju i najopasniji, jer ga je iznimno teško dijagnosticirati.

Kod dojenčadi se može razviti tipičan oblik hripavca, ali je vrlo vjerojatno da će nakon napada kašlja uslijediti kratka razdoblja prestanka disanja. Uz to, dojenčadi nekada treba i do tri mjeseca za oporavak.

Adolescenti, odrasli i djeca koja su djelomično procijepljena obično imaju blaže ili malo drukčije simptome. Stoga se dojenčad i djeca koja nisu cijepljena ili čije majke nisu cijepljenje smatraju većim rizikom za zarazu ovom bakterijskom infekcijom.

Ako se hripavac ne liječi ili ne tretira na adekvatan način, može doći do neželjenih komplikacija. Radi se o pojavi upale pluća, konvulzije, bolesti mozga te čak i smrti. Kod odraslih osoba može doći i do pojave slomljenih rebara, kao i do hernije, odnosno bruha te rektalnog prolapsa.

Liječenje hripavca

Najbolji ‘lijek’ za hripavac je zapravo prevencija i to cijepljenjem. Cjepivo protiv hripavca daje se u kombinaciji s cjepivima protiv difterije i tetanusa te prve dvije do tri doze se obično daju djeci od dva do 12 mjeseci starosti.

Treća i/ili četvrta doza može se dati djeci od 11 do 24 mjeseca starosti, a nakon toga je potrebno dati još jednu dozu i to u dobi između tri i sedam godina.
No, kao i svako cjepivo, ono ne garantira da se osoba nikada neće zaraziti, već samo da neće imati toliko težak oblik bolesti koji može dovesti do smrti. Stoga, kada se cijepljena osoba zarazi hripavcem, liječnik će propisati antibiotike pošto se radi o bakterijskoj bolesti.

S obzirom na rizike koji dolaze s ovom bolešću, potrebno je obavijestiti liječnika je li zaražena osoba cijepljena protiv hripavca ili nije jer će to odrediti način i tijek daljnjeg liječenja.
Hripavac se pojavljuje u svim dobnim skupinama, ali u većini slučajeva radi se o djeci mlađoj od pet godina.

Zaključak

U današnje vrijeme hripavac je endemska bolest, što znači da je zahvaljujući cijepljenju u nekim dijelovima svijeta ona praktički iskorijenjena.
Ali, neka područja gdje ne postoji razvijena otpornost dolazi do epidemije pa je tako godišnje u svijetu oko 50 milijuna slučajeva hripavca s pola milijuna smrtnih ishoda. Stoga je nužno provoditi redovita cijepljenja kako ne bi došlo do izbijanja lokalne epidemije hripavca.