Poisonous Book Project,  istraživački projekt Sveučilišta u Delawareu, posvećen je katalogiziranju takvih knjiga. Njihova briga nije sadržaj napisan na stranicama, već fizičke komponente samih knjiga – konkretno, boje korica, prenosi N1.

Projekt je nedavno utjecao na odluku o uklanjanju dviju knjiga iz Francuske nacionalne knjižnice. Razlog? Njihove zelene platnene navlake izazvale su sumnju da sadrže arsen.

Ova zabrinutost je ukorijenjena u povijesnim praksama uvezivanja knjiga. Tijekom 19. stoljeća, kada su se knjige počele masovno proizvoditi, prešlo se s korištenja skupih kožnih korica na pristupačnije tkanine.

U svrhu privlačenja čitatelja, te su platnene korice često bile obojene u jarke, upečatljive boje.

Jedan popularan pigment bila je Scheeleova zelena, nazvano po Carlu Wilhelmu Scheeleu, njemačko-švedskom kemičaru koji je 1775. otkrio da se ovaj zeleni pigment može proizvesti iz bakra i arsena.

Ova boja nije bila samo jeftina za izradu, bila je i živahnija od zelenila od bakrenog karbonata koje se koristilo više od jednog stoljeća.

Scheele zelena je na kraju pala u nemilost jer je imala tendenciju izblijedjeti u crnu kad je reagirala sa zagađivačima na bazi sumpora koji su se oslobađali iz ugljena.

Ali nove boje temeljene na Scheeleovom otkriću, poput smaragdne i pariške zelene, pokazale su se puno postojanijima. Brzo su prihvaćene za upotrebu u raznim predmetima, uključujući korice knjiga, odjeću, svijeće i tapete.

Ti su pigmenti, međutim, imali značajan nedostatak: lako su se razgradili, oslobađajući otrovni i kancerogeni arsen.

Česti izvještaji o zelenim svijećama koje truju djecu na božićnim zabavama, tvorničke radnice zadužene za nanošenje boje na ukrase koje se grče i povraćaju zelenu vodu te upozorenja o otrovnim balskim haljinama izazvali su ozbiljnu zabrinutost o sigurnosti tih zelenih boja.

Štetni učinci ovih pigmenata čak su upleteni u Napoleonovu smrt od raka želuca. Napoleon je bio osobito zainteresiran za nove zelene boje, toliko da je naredio da se njegova nastamba na Svetoj Heleni, gdje je bio prognan, oboji u njegovu omiljenu boju.

Dakle, što trebate učiniti ako naiđete na knjigu od zelenog platna iz 19. stoljeća? Prvo, nemojte biti pretjerano zabrinuti. Vjerojatno biste morali pojesti cijelu knjigu prije nego što biste patili od ozbiljnog trovanja arsenom. Međutim, povremena izloženost bakrenom acetoarsenitu, spoju u zelenom pigmentu, može nadražiti oči, nos i grlo, piše Science Alert.