Fobije se mogu promatrati kao vrsta anksioznog poremećaja jer, suprotno popularnom mišljenju, one ne uzrokuju samo strah i neugodu već i poprilične fizičke simptome koji mogu otežavati svakodnevnicu, prenosi N1.

Aklufobija – simptomi

Simptomi straha od mraka mogu varirati od slabih do intenzivnih koji mogu stvarati velike probleme u svakodnevnom životu. Reakcije mogu biti mentalne i fizičke. Među slabijim simptomima su oni koji se pojavljuju češće kod djece, a to su vrištanje, plakanje i iskazivanje straha.

Važno je razlikovati strah od fobije. Aklufobija će stvarati intenzivne, nevoljne i spontane simptome koji se teško kontroliraju. Strah će izazvati neugodan osjećaj i napetost, no to je sve.

Da biste ih lakše raspoznali, ovo su mogući simptomi aklufobije ili straha od mraka:

– vrtoglavica i slabost

– osjećaj mučnine

– ubrzani otkucaji srca

– tresavica ili drhtanje tijela

– pojačano znojenje

– gubitak daha

Osobe koje doživljavaju strah od mraka mogu izbjegavati društvene trenutke koji se događaju u mraku ili izlaske kada znaju da će morati po mraku ići kući. Osobe koje imaju aklufobiju mogu osjećati intenzivan strah svakog dana kada znaju da pada mrak, dok istovremeno mogu osjećati neugodu zbog toga što imaju fobiju. Također, osobe koje pate od aklufobije će se htjeti čim prije maknuti s mjesta na kojem je mrak.

Strah od mraka može izazvati simptome i samo na pomisao na mrak. Također, osobe koje pate od aklufobije mogle bi postati obrambene i nervozne kada im se to spomene ili kad ih se traži da budu u mraku.

U nekim slučajevima fobija od mraka neće smetati u normalnom svakodnevnom funkcioniranju, no ponekad može stvarati prave probleme. Ako dođe toga, vrijeme je da se obratite svom liječniku i isti pokušate riješiti.

Koji je uzrok aklufobija?

Nastanak fobija često nema jasan uzrok, ali postoje neki indikatori koji bi mogli utjecati na pojavu straha od mraka. Aklufobija može nastati zbog specifičnog traumatskog događaja, primjerice kod djece koja budu ostavljena u mraku ili koja se u tom trenutku osjećaju sami i bespomoćni. U ovom slučaju strah aktivira područje amigdale, regije koja bilježi reakcije na iskustva, posebice negativna. Kada se ista situacija ponovi, primjerice ostajanje u mraku, amigdala podsjeća na prijašnje iskustvo te izaziva simptome fobije.

Na nastanak fobija utjecaj mogu imati obitelj, odgoj i društvo. Neka djeca ili odrasli mogu naučiti bojati se straha od roditelja koji u tom periodu života imaju poseban utjecaj. Zbog toga je teško razaznati je li strah nastao zbog nove situacije ili je naučen.

Liječenje straha od mraka

Ako se radi o novom strahu koji izaziva simptome, bilo bi dobro da se obratite svom liječniku i pokušate otkriti uzrok. To će pomoći u daljnjem liječenju i rješavanju straha. Za liječenje fobija se mogu koristiti lijekovi, no prvi korak u rješavanju problema je terapija. S obzirom na to da se ovaj strah češće događa kod djece, komunikacija o tome je nužna da bi se strah prevladao.

Kod liječenja fobija kod odraslih i djece, koristi se kognitivno-bihevioralna terapija kroz koju se uči prepoznati nezdrava reakcija na stimulans, u ovom slučaju mrak, te stvaranje pozitivne reakcije. Ovom terapijom se može naučiti promijeniti negativne misli i emocije te promijeniti ponašanje kada dođe do straha. Cilj je stvaranje samopouzdanja koje pomaže u prevladavanju svih strahova.

Druga vrsta terapije za fobije koja se koristi je suočavanje s problemom. Pod ovo se ne smatra ostavljanje djeteta ili osobe same u mraku, već postupno suočavanje sa strahom. Na ovaj način se mozak polako navikava da ono čega se pacijent boji zapravo nije tako strašno ili opasno. S vremenom ovo stvara strategije rješavanja straha i simptoma aklufobije, a naposljetku i prihvaćanje da je taj strah samo iracionalan.