Znate li razlikau između uspješnih i neuspješnih brakova? - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Zanimljivosti  •   OBJAVA: 30.12.2018, 17:57h   •    

Pokazalo istraživanje

Znate li razlikau između uspješnih i neuspješnih brakova?


  Ilustracija/Pixabay Znate li razlikau između uspješnih i neuspješnih brakova?
PIŠE Šibenik IN
OBJAVA 30.12.2018, 18:03h

Istraživanja su potvrdila da je vrlo teško promijeniti negativnu percepciju kod supružnika. Kako znanost i religija gledaju na uspješan, a kako na manje uspješan brak?

 

Posljednja istraživanja ukazuju da će se dva od tri braka završiti razvodom. Za one koji ulaze u brak po drugi put, prognoze su još lošije. S tako uznemiravajućim statistikama, postaje vrlo važno odgovoriti na pitanje što je to što čini brak uspješnim i stabilnim, a što uzrokuje razvod. Tijekom niza godina mnoštvo teorija je pokušalo objasniti razloge za razvod. Neke od tih teorija su postale vrlo popularne i još uvijek imaju utjecaj na shvaćanja ljudi o braku kao i na bračno savjetovanje ili terapiju.

Nažalost, ponekad nije toliko važno jesu li autori knjiga i teorija o braku u pravu ili ne, dokle god su popularni i zanimljivi. Kršćanske crkve su se, u pokušaju da ponude principe za uspješan brak, pozvale na biblijske tekstove o braku. Međutim, za autore Biblije, brak je imao drugačije značenje nego ono koje imamo u 21 stoljeću.

U vremenu u kojem su brakovi bili ugovoreni i predstavljali savez među obiteljima ili državama, kao i razmjenu dobara, brak ima drugačije značenje od onog koje mi znamo u kulturi u kojoj je rezultat romantičnih osjećaja.

Pokušaj da se nametnu svi aspekti braka našeg vremena u tekst i kulturu Biblije može rezultirati u ozbiljnom izvrtanju značenja tekstova o braku. Također, Biblija nije napisana kao udžbenik za odnose u braku i obitelji ili kliničko savjetovanje. Iako Biblijske poruke i načela nadilaze vrijeme i kulturu iz koje su potekli, te poruke i načela su izneseni u formi i kontekstu vremena i kulture u kojoj su napisani. Možda su teškoće u razumijevanju biblijskih načela o braku rezultirale u preuzimanju ideja ili 28 teorija iz popularne psihologije.

Tako se nažalost, pastoralno bračno savjetovanje često temelji na istim teorijama koje su postale popularne izvan crkve s dodatkom biblijskih tekstova. Pogledajmo neke od teorija o bračnoj terapiji i uzrocima razvoda koje nikada nisu bile potvrđene ozbiljnim istraživanjima: Mitovi o braku ‘Model aktivnog slušanja’ je jedna od najutjecajnijih teorija o bračnoj terapiji. Ovaj model je pružio osnovu za mnoge pristupe bračnoj terapiji.

Razlika između uspješnih i neuspješnih brakova

Hipoteza je da je aktivno empatično slušanje tijekom konflikta karakteristika stabilnih i sretnih brakova, dok ova osobina nedostaje u neuspješnim brakovima. Slijedi da za sretan i trajan brak supružnici trebaju biti dobri i suosjećajni slušatelji i da ne zauzimaju obrambeni stav čak i kad se osjete napadnuti od strane supružnika. Ova pretpostavka je kod većine bračnih terapija bila osnova za razvoj različitih vježbi slušanja.

Naprimjer, jedan supružnik počinje govoriti koristeći ‘ja izjave’ izražavajući svoje potrebe i osjećaje, nasuprot ‘ti izjavama’ kojima se najčešće izražava kritika. Drugi supružnik sluša i parafrazira sadržaj i osjećaje supružnikovih izjava kako bi provjerio je li pravilno shvatio ono što je druga osoba rekla. Zatim je osoba zamoljena da prihvati i uvaži osjećanje supružnika izbjegavajući osuđivanje.

Gdje je znanstvena potvrda za ovu teoriju? Pored nedostatka istraživanja koja bi potvrdila ovakav pristup praktično se pokazalo da je vrlo teško koristiti ‘ja izjave’ kada želimo osvetu, osjećamo mržnju prema partneru ili se osjećamo povrijeđeni i želimo nekoga povrijediti.

Teško je sjetiti se ‘ja izjave’, a ponekad nas jednostavno nije briga za ‘ja izjave’. Istraživanje koje je Gottman izveo pokazalo je da se aktivno slušanje rijetko javlja (4.4% vremena) i nije predvidjelo nikakve ishode. Također detaljno preslušavanje video snimaka i izjava bračnih parova ukazuje da ljudi rijetko parafraziraju izjave svojih partnera. To naravno ne znači da je aktivno empatično slušanje pogrešno.

Ustvari vrlo je važno, ali ne daje direktan odgovor na pitanje što je glavni razlog zašto neki brakovi opstaju ili ne. Istina je da kraktoročno aktivno slušanje smanjuje negativne interakcije, kao i da supružnici trebaju slušati jedno drugo i da slušaju s empatijom. Problem je u tome kako se to ostvari.

Gottman predlaže da slušanje mora biti temeljeno na bračnom prijateljstvu i pozitivnim interakcijama bračnog para dok nisu u konfliktu. Model ljutnje kao opasne emocije je temeljen na hipotezi da je ljutnja destruktivna u braku. Hendrix u svojoj bestseler knjizi o braku ‘Destruktivna moć ljutnje’ kaže da je ljutnja destruktivna u svim odnosima. Parrot dodaje da nema druge emocije koja je nanijela toliko štete brakovima koliko ljutnja.

Negativan pogled na ljutnju prevladava u mnogim teorijama o bračnoj terapiji. Gottman je otkrio da iako je ljutnja u vezi sa smanjenom bračnom satisfakcijom, dugoročno gledano, ljutnja je povezana s bračnom srećom i uspjehom. U dva longitudalna istraživanja Gottman je utvrdio da gnjev u bračnim interakcijama ne predviđa razvod, ali prezir i obrambeni stav predviđaju sa sigurnošću. Jednaka razmjena (latinski Quid pro quo error) je ideja koja je došla od autora Lederer i Jacksona koji su tvrdili da postoji recipročna razmjena pozitivnog ponašanja u uspješnim brakovima, a da je nedostaje u neuspješnim.

Pored ponašanja mora se promijeniti i percepcija

Pokazalo se međutim da, ne samo da sretni brakovi ne posjeduju recipročnu razmjenu nego da je to karakteristika upravo nesretnih brakova. Nesretni parovi vode evidenciju onoga što su dali i primili, dok sretni parovi to čine bezuvjetno.

Ova pogrešna pretpostavka se nastavila koristiti u bračnoj terapiji čak i nakon što se pokazalo da nije točna. Kao komentar na to, Gottman daje usporedbu – to je kao kada bismo u liječenju opasne bolesti nastavili koristiti ono što se pokazalo da pogoršava stanje pacijenta. Ova teorija je rezultirala u bezuvjetnoj pozitivnosti kao intervenciji u bračnoj terapiji.

Terapeuti su poučavali supružnike da budu ljubazniji prema svojim partnerima bez obzira što dobiju zauzvrat. Zatim bi terapeut pitao klijente da diskutiraju jesu li primijetili ono što je pozivitno ili ne. Robinson i Price su otkrili da nesretni parovi primjećuju manje onog što je pozitivno nego neutralan objektivan promatrač za čitavih 50%.

Tako je utvrđeno da se pored ponašanja mora promijeniti i percepcija. Međutim, to može biti vrlo teško jer su istraživanja pokazala da ljudi koji daju negativne komentare o supružniku imaju tendenciju odbaciti sve ono što je pozitivno i u suprotnosti s onim što su izjavili. Daljnja istraživanja su potvrdila da je vrlo teško promijeniti negativnu percepciju kod supružnika.

Model harmonije je nastao pod utjecajem Harold Raush koji je objavio rezultate istraživanja o promjeni koju parovi doživljavaju kada postanu roditelji. On je smatrao da postoje tri tipa bračnih parova. Prvi tip se dosta raspravlja, čak i oko manjih stvari, drugi tip izbjegava konflikt u potpunosti i ima vrlo malo psihološkog uvida i svijesti, a treći tip je Harold nazvao ‘harmonični’ bračni par. Raush je smatrao da su prva dva tipa disfukcionalna, prenosi Atma.hr.

U svom longitudalnom istrazivanju Gottman je otkrio da su obje hipoteze netočne. Kako oni parovi koji su često u konfliktu, tako i oni koji ga izbjegavaju mogu imati sretne i stabilne brakove. Ustvari, on je otkrio da strastveni parovi koji se često raspravljaju su jedini koji imaju romantičan brak i nakon 35 godina braka, piše Atma-hr

 


  KLJUČNE RIJEČI:  Brak / Ljubav / razvod /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.