Znanstvenici s australskog sveučilišta Queensland sada su otkrili da su supercrvi – ličinke tamnih kornjaša Zophobas morio – sposobni jesti tu tvar, a njihovi crijevni enzimi mogli bi biti ključ za razvoj većih stopa recikliranja, piše sciencealert.

Chris Rinke, koji je vodio studiju objavljenu u časopisu Microbial Genomics u četvrtak, rekao je za AFP da su prijašnja izvješća pokazala da sićušni voštani crvi i brašnari (koji su također ličinke buba) imaju dobre rezultate kada je riječ o jedenju plastike, “pa smo pretpostavili da mnogo veći supercrvi mogu pojesti i više.”

Supercrvi narastu do pet centimetara i uzgajaju se kao izvor hrane za gmazove i ptice, ili čak za ljude u zemljama kao što su Tajland i Meksiko.

Rinke i njegov tim hranili su supercrve različitim dijetama tijekom razdoblja od tri tjedna, pri čemu su nekima davali polistirensku pjenu, uobičajeno poznatu kao stiropor, nekima mekinje, a ostali uopće nisu hranjeni.

“Potvrdili smo da supercrvi mogu preživjeti samo na polistirenskoj dijeti, pa čak i dobiti malu količinu težine – u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je gladovala – što sugerira da crvi mogu dobiti energiju jedući polistiren”, rekao je.

Iako su supercrvi uzgojeni u polistirenu završili svoj životni ciklus, pretvarajući se u kukuljice i potom potpuno razvijene odrasle kornjaše, testovi su otkrili gubitak mikrobne raznolikosti u njihovim crijevima i potencijalne patogene.

Ovi nalazi sugeriraju da, iako mogu preživjeti na polistirenu, to utječe na njihovo zdravlje.

Zatim je tim koristio tehniku ​​zvanu metagenomika kako bi analizirao mikrobnu zajednicu crijeva i otkrio koji su enzimi kodirani genima uključeni u razgradnju plastike.

Prednosti za okoliš
Jedan od načina da se rezultati koriste bio bi omogućiti supercrvima da konzumiraju otpad od hrane ili poljoprivrednih bioproizvoda uz polistiren.

“Ovo bi mogao biti način da se poboljša zdravlje crva i da se nosi s velikom količinom otpada hrane u zapadnim zemljama”, rekao je Rinke.

No, iako je uzgoj više crva u tu svrhu moguć, on predviđa drugi put: stvaranje postrojenja za recikliranje koje oponašaju ono što rade ličinke, a to je da prvo usitnjavaju plastiku u svojim ustima, a zatim je probavljaju putem bakterijskih enzima.

“U konačnici, želimo izbaciti supercrve iz jednadžbe”, rekao je, i nadodao da sada planira još istraživanja usmjerena na pronalaženje najučinkovitijih enzima, a zatim ih dodatno poboljšati enzimskim inženjeringom.

Istraživanje naziva Insights into plastic biodegradation: community composition and functional capabilities of the superworm (Zophobas morio) microbiome in styrofoam feeding trials objavljeno je u časopisu Microbial Genomics.