Naime, sveti Nikola rođen je u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dugo nisu mogli imati djecu, pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Roditelji su mu brzo umrli i Nikola je ostao sam. Unatoč bogatstvu koje je naslijedio, ostao je skroman. U svom se životu uvijek borio protiv nepravde i pomagao je bližnjima. 

Nikola je umro 6. prosinca 327. godine i tada se obilježava njegov spomendan kojemu se posebno raduju djeca. U blizini njegove kuće živio je čovjek koji je izgubio sav imetak. Imao je tri kćeri, ali ih nije mogao udati. Odlučio je trgovati njihovom ljepotom da nešto zaradi, a one su se molile za spas zbog časti i poštenja.

Nikola je doznao za tu odluku oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ih ubacio u kuću. Kada je otac shvatio da ima dovoljno novca da uda jednu kćer, to je i napravio, a onda se isti slučaj dogodio i drugi i treći put, piše Index.

Dok je spuštao zlatnike kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Stoga se ta tradicija raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi. Dok je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sreo i prepoznao. Nikola je zamolio da šuti o tom događaju, no otac je razglasio priču u cijelom mjestu. I tako je Nikola postao "prijatelj siromašnih". 

Nikola je živio davno pored sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje, ali nisu imala igračaka niti obuće. Samo jedan par čizmica. Ta su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan su ih stavljala u prozor. Tada bi Nikola prolazio i u svaki prozor u kojemu je bila lijepa čizmica ostavio bi drvenu igračku koju je sam napravio.

Kako je Nikola bivao sve stariji, više nije mogao ići u selo i nositi igračke, a mame nisu željele da im djeca budu tužna i ujutro nađu praznu čizmicu. Zato je svaka majka u tom selu u čizmicu stavila ono što bi našla u kući. To su bile jabuke, orasi ili bomboni zamotani u šarene papiriće. Djeca su bila sretna zbog toga. I danas traje ta tradicija, a djeca koja su cijelu godinu bila dobra dobivaju darove, dok kod onih koji nisu bili najposlušniji zastaje Krampus koji ostavlja šibe.