"Možemo li utjecati na mikrobne zajednice tla ili biljaka u cjelini? Možemo li ubrzati proces obnove tla stimulirajući Zemlju prirodnim zvukovima? Kakav bi to utjecaj mogao imati na faunu tla? Brojna su važna pitanja koja nas zaokupljaju i na kojima radimo", kazao je glavni autor studije Jake Robinson sa Sveučilišta Flinders iz australskog grada Adelaide. 

Može li puštanje Mozartove glazbe pospješiti rast biljaka? To je već dugo predmet znanstvenih rasprava. Američka TV emisija "MythBusters" pretpostavku je i testirala, otkrivši da su biljke koje su bile izložene death metal i klasičnoj glazbe napredovale malo bolje od onih koje nisu bile izložene muzici, ali ti su rezultati odbačeni kao neuvjerljivi.

No s obzirom na to da je danas biljni svijet suočen s nizom izazova i problema za koje su odgovorni ljudi, poput erozije tla, krčenja šuma, onečišćenja i sve veće opasnosti od izumiranja određenih biljnih vrsta, znanstvenici strahuju da je budućnost svjetske bioraznolikosti i usjeva ugrožena.

Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Biology Letters, "uloga akustične stimulacije u poticanju oporavka ekosustava i održivih prehrambenih sustava ostaje nedovoljno istražena".

Na temelju prethodnog rada u sklopu kojega je bakterija E. coli bila izložena zvučnim valovima, tim australskih istraživača odlučio je procijeniti učinak zvuka na stopu rasta i proizvodnju spora gljivice Trichoderma harzianum.

Ta se gljivica često koristi pri organskom uzgoju zbog sposobnosti da zaštiti biljke od patogena, da poboljša količinu hranjivih tvari u tlu i pospiješi njihov rast.

Stoga su australski istraživači izradili male zvučne kabine u koje su smjestili petrijeve posude pune gljivica.

Umjesto pop hitova puštali su im "Tinnitus Flosser Masker na 8 kHz", sredstvo za prikrivanje ambijentalne buke. Riječ je o zvuku s jednog od mnogih videozapisa o bijelom šumu s YouTubea, kombinaciji različitih zvukova na raznim frekvencijama koje ljudsko uho može čuti, čija je svrha ublažiti tinitus ili pomoći bebama da zaspu.

"Zamislite da između kanala čujete zvuk starinskog radija. Odabrali smo ovakve monotone zvukove iz kontroliranih, eksperimentalnih razloga, ali možda je bolja raznolikija ili prirodnija zvučna kulisa", rekao je AFP-u Robinson. 

Gljivice reagiraju na zvučne valove

Petrijeve posude su ispuštale ovaj zvuk pola sata dnevno na razini od 80 decibela. Nakon pet dana ustanovljeno je da su i rast i proizvodnja spora bili veći među gljivicama kojima je puštan zvuk u usporedbi s onima koje su rasle u tišini. Premda daleko od konačnog rješenja, istraživači su iznijeli potencijalne razloge za to.

Pojasnili su da bi se akustični val mogao pretvoriti u električni naboj koji stimulira gljivice pod onim što je poznato kao piezoelektrični efekt. To je pojava stvaranja električnog naboja (a time i električnog napona) na površini posebno odrezanog kristala, koji je elastično deformiran vanjskom silom. 

Druga teorija odnosi se na sićušne receptore na membranama gljivica koji se nazivaju mehanoreceptori.

Oni se mogu usporediti s tisućama mehanoreceptora na ljudskoj koži koji igraju važnu ulogu u našem osjetilu dodira, što uključuje reakciju na pritisak ili vibracije.

"Pretpostavljamo da zvučni valovi stimuliraju te mehanoreceptore u gljivicama, koji potom pokreću kaskadu biokemijskih događaja, a oni dovode do uključivanja ili isključivanja gena, primjerice vrsta gena odgovornih za rast", rekao je Robinson.

"Naše preliminarno istraživanje upućuje na to da gljivice reagiraju na zvuk, ali još ne znamo koristi li to i biljkama. Dakle, to je naš sljedeći korak u istraživanju", dodao je.