Ne ponižavajte djecu

Psiholog objasnio što se događa kad roditelj istuče dijete - postoje mudrije metode

Zanimljivosti   |   Autor: ŠibenikIN   |   27.09.2022 u 20:12

  Ilustracija/Pixabay
Roditelji moje generacije nikada nisu pitali: 'Što želiš za doručak ili ručak? Kakvu odjeću odabrati?'. Obično smo pojeli ono što je majka skuhala. Ključne riječi za nas su bile 'potrebno' i 'ispravno', prisjetio se Labkovsky

Tući dijete znači slomiti njegovu vjeru u život, rekao je Mikhail Labkovsky (61), poznati ruski psiholog s 30-godišnjim iskustvom i tako u svega nekoliko riječi objasnio zašto roditelji to ne bi trebali raditi. Postoje puno bolje i učinkovitije metode odgoja, a djeca najviše uče iz onoga što vide da im roditelji rade.

- Molim vas, pronađite snagu u sebi i shvatite da nije u redu tući djecu! Moguće je da su i vas roditelji tukli u djetinjstvu i sigurno se sjećate tih batina kao najbolnijih iskustava kroz djetinjstvo. Prijatelji, ovo je vrlo ozbiljna i bitna tema. Iskreno se nadam da ćete shvatiti o čemu pričam - poručio je svim roditeljima.

- Da biste odgojili samopouzdano dijete, vi morate naučiti živjeti onako kako želite! Sigurno sanjate o tome da vaša djeca znaju što žele, što je vrlo važna kvaliteta za život, budući da je to pitanje samopouzdanja, visokog samopoštovanja, pravog izbora posla, obitelji, prijatelja itd. Kako to naučiti dijete? Teško, ukoliko ne znate kako ostvariti vlastite želje - objasnio je ovaj psiholog pa se prisjetio vlastitog djetinjstva.

- Roditelji moje generacije nikada nisu pitali: 'Što želiš za doručak ili ručak? Kakvu odjeću odabrati?'. Obično smo pojeli ono što je majka skuhala. Ključne riječi za nas su bile 'potrebno' i 'ispravno'. Stoga sam se, kad sam odrastao, počeo pitati: 'Što zapravo želim?' i shvatio sam da ne znam odgovor - nastavio je.

Napominje kako mnogi ljudi imaju naviku živjeti automatski, ponavljajući roditeljske scenarije, a to je veliki problem, jer jedini način da živimo svoj život sretno je da ga živimo onako kako želimo.

- Mlađa djeca razvijaju se analogno svojim roditeljima, a tako funkcionira cijeli životinjski svijet. Odnosno, vi ste djetetu primjer - kaže.

Pojasnio je zašto je toliko važno razumjeti vlastite želje.

- Ljudi koji ne znaju što zapravo žele žive u svojevrsnom kaosu koji prenose na svoju djecu - kaže.

- Takvi su ljudi cijelo vrijeme u stanju unutarnjeg sukoba, život im ne ide onako kako oni žele, uvijek postoje neke okolnosti koje smetaju... Takve osobe ne poštuju svoj izbor, daju se brzo nagovoriti na nešto, a motivacija im se brzo mijenja. Što učiniti u vezi s tim? Bilo to ispravno ili pogrešno, pokušajte učiniti ono što baš vi želite. Ako donesete bilo kakvu odluku, pokušajte je dovesti do kraja - savjetuje.

Naveo je primjere dobrog odgoja djece
- Evo teškog primjera: imate malu djecu kojoj je potrebna pažnja, a došli ste s posla, jako ste umorni i uopće se ne želite igrati s njima. Ako se ipak idete igrati, onda to ne činite zbog osjećaja ljubavi, već zbog osjećaja krivnje. Djeca to jako dobro osjete! Puno je bolje reći djetetu: 'Danas sam umoran, igrajmo se sutra'. I dijete će razumjeti da se mama igra s njim, jer ona to stvarno voli, a ne zato što bi se trebala osjećati kao dobra majka - objasnio je.

- Ugrubo govoreći, postoje dvije doktrine za brigu o bebama: jedna kaže da bebu treba hraniti na sat, a druga da hranu treba davati kada ona to želi. Mnogi ljudi odlučuju hraniti se po satu jer je to zgodno, jer svi žele živjeti i spavati. Ali čak je i ova nijansa temeljna s gledišta formiranja djetetovih vlastitih želja. Djeca, naravno, trebaju regulirati svoju prehranu, ali u okviru pravilne prehrane možete pitati: 'Što želiš za doručak?' Ili kad s djetetom idete u trgovinu: 'Imam 150 kuna, želim ti kupiti kratke hlače i majicu. Odaberi ih sam'. 

- Ideja da roditelji znaju bolje od svoje djece što im treba u životu, jednostavno nije dobra ideja. Roditelji koji djecu po vlastitom izboru šalju na kojekakve aktivnosti, zapravo ne razumiju što žele. A osim toga, ne znaju raspolagati vlastitim vremenom, jer ga jednostavno nemaju. Djecu treba pustiti samu 2 sata dnevno da se nauče okupirati i razmišljati o tome što žele - savjetuje.

- Ako dijete tijekom odrastanja iz razno raznih razloga pitate što bi željelo, ono će u dobi od 15, 16 godina početi shvaćati što dalje u životu želi raditi. Naravno, možda bude u krivu, ali i to je u redu - objasnio je i napomenuo kako nikako nije dobra ideja vršiti pritisak na dijete da upiše određenu školu ili fakultet, jer će brzo zaboraviti što je tamo učilo, a cijeli život će imati profesiju koju ne voli niti ju je ikad željelo', a to ne vodi uspjehu. 

- Postavljajte djetetu pitanja, zanimajte se za njegove hobije, dajte mu džeparac, i ono će doista shvatiti što želi - savjetuje.

- Također, želim odmah reći da dijete nije dužno učiti ništa prije škole! Napredni razvoj nije od koristi. U toj dobi dijete može nešto učiti samo u igri i samo kada ono to želi i traži. Roditelji znaju djecu slati na kojekakve radionice i tečajeve, a djeci to brzo postane dosadno. Zato, nemojte ih siliti na takve stvari, jer ne mogu ona kasnije biti kriva zbog vašeg potrošenog vremena i novca - nastavio je.

Kaže kako se stabilniji interes za neko zanimanje kod djece pojavljuje tek nakon 12. godine života.

- Mnogi ljudi misle: 'Ako moja beba ima sposobnosti za nešto, to treba razvijati'. Zapravo, nemojte! Dijete ima svoj život i ne morate živjeti za njega. Dijete bi trebalo željeti crtati, jer sposobnost lijepog stvaranja slika sama po sebi ne znači ništa, mnogi to mogu imati. Glazba, slikarstvo, književnost, medicina... u tim područjima možete nešto postići samo ako za njima osjetite potrebu! Naravno, svaka majka je tužna kada vidi da njezin sin ne želi razviti svoj očiti talent, ali dijete to mora samo željeti - dodao je.

Naglasio je i važnost djetetovog pomaganja oko kućanskih poslova, ali i greške koju mnogi rade kada starijem dijetu nameću čuvanje mlađeg.

- Kad malo dijete vidi kako mama i tata nešto rade po kući, onda se, naravno, i ono želi pridružiti. A ako mu tada kažete: 'Odlazi, nemoj mi smetati', onda se nemojte čuditi kada vaš 15-godišnji sin ne opere šalicu za sobom. Stoga, ako dijete preuzme inicijativu, uvijek ga treba podržati - pojasnio je.

- Također, ne tjerajte starije dijete da bude dadilja mlađem ako ono to ne želi. Zapamtite: bez obzira koliko godina ima, to dijete i dalje želi biti dijete. Kada kažete: 'Ti si odrasla, velika', stvarate ljubomoru prema bebi. Starije dijete počinje misliti da je njegovo djetinjstvo prošlo i da nije dovoljno voljeno. Pustite dijete da bude dijete - zaključio je Mikhail Labkovsky, a prenosi healthy-food-near-me.com.

'Fizičko kažnjavanje ponižava dijete, stvara osjećaj straha...'

- U našim krajevima još uvijek se može čuti stara narodna poslovica da je šiba iz raja izašla. Isto tako, ne mali broj roditelje vjeruje da se prava disciplina i ispravan odgoj ne može postići bez povremenog tjelesnog kažnjavanja djece. Vremena, društva i spoznaje se razvijaju i mijenjaju. Jednako kao što je danas u društvu neprihvatljivo  nasilje nad ženama, tako je nezakonito i društveno neprihvatljivo nasilje nad djecom - napominje Ivana Belamarić, dipl. psiholog i voditeljica ureda u Siriusu - Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje u Zagrebu na njihovoj internetskoj stranici.

Uz njezino odobrenje donosimo još neke detalje vezane za posljedice fizičkog kažnjavanja djece.

- Tjelesno kažnjavanje ne govori djeci ništa o tome kako se trebaju ponašati. Upravo suprotno, tjelesnim kažnjavanjem se djeca uče lošem ponašanju. Djeca na taj način uče da njihovi roditelji, koje oni vole i poštuju i vide kao glavni model ponašanja, smatraju da je prihvatljivo pribjegavati nasilju kako bi se riješili problemi ili sukobi. Tjelesno kažnjavanje i drugi ponižavajući oblici kažnjavanja nisu zamjena za pozitivne načine discipliniranja, čiji cilj nije razmaziti djecu, već ih potaknuti na razmišljanje o drugima i o posljedicama svojega ponašanja - pojasnila je.

Osvrnula se i na brojna istraživanja ove tematike.

- Niz istraživanja iz područja pedijatrije i psihologije znanstveno je dokazalo da su posljedice tjelesnog kažnjavanja višestruke i mnogobrojne. Tjelesno kažnjavanje nije dugotrajno rješenje, ne mijenja ponašanje, potiče agresivnost i ne samo da može dovesti do tjelesnih ozljeda poput ogrebotina, hematoma, oštećenja živaca i loma, već i do teških i trajnih psihičkih posljedica - objasnila je ova psihologinja.

- Tjelesnim kažnjavanjem dijete postaje nesigurno, gubi samopouzdanje, stvara lošu sliku o sebi, gubi povjerenje u svijet oko sebe i samo postaje nasilno. Fizička kazna je vrlo stresna za dijete, a taj stres može trajati godinama. Fizičko kažnjavanje ponižava dijete, stvara osjećaj straha, ugroženosti i povrede dostojanstva. Dijete gubi interes za učenje, druženje i igru te vjeru u svoje sposobnosti - upozorila je. 

- Prava disciplina i odgoj nastaje iz razumijevanja, uzajamnog poštivanja i tolerancije. Zadatak roditelja je voditi svoju djecu, podržavati ih dok sazrijevaju i učiti ih samodisciplini. Discipliniranje je pomaganje djetetu da nauči kako se prihvatljivo ponašati, kako kontrolirati svoje ponašanje i složiti se i ostvariti suživot s obitelji i prijateljima - savjetuje Ivana Belamarić, prenose 24Sata.

Podijeli:        

// PROMO


// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO