Dr Kelley kaže da svatko od nas ima svoj “tjelesni sat”, poznatiji kao cirkadijalni ritam.

Ovaj tjelesni sat je unaprijed programiran i ne može se promijeniti, tako da forsiranjem da se svaki dan budimo dosta ranije kako bi negdje stigli, dakle ranije nego što su naši organi i mozak spremni, znači da se borimo protiv našeg unutrašnjeg sata i to ima loše posljedice po naše zdravlje.

Dr Kelley vjeruje da je nedostatak sna internacionalni problem i da, kao što je spomenuto ranije, može biti opasno po naše zdravlje. Na primjer, početak škole, vrtića i rada na poslu prije 10 ujutro može dovesti do lišavanja od sna i emocionalnog i fizičkog stresa, koji opet mogu dovesti do još opasnijih zdravstvenih rizika.

On je svoju teoriju testirao u jednoj školi u Velikoj Britaniji gdje je pomaknuo početak satova s 8.30 na 10 ujutro.

Došao je do zaključaka da se nakon nekog vremena popravila razina prisutnosti na satovima i generalna produktivnost učenika. Boljitak je uočen i na ocjenama učenika.

I zbog čega se onda i dalje mučimo?

Pa, osmosatni radni dani su stvoreni početkom 20. stoljeća da bi se maksimizirala produktivnost tvornica. Oni nisu uzeli u obzir ljudski tjelesni sat, koji, naravno, treba biti usklađen sa sunčevom svjetlošću, a ne s rasporedom šefova.

Nažalost, još uvijek smo zaglavljeni u starom sistemu i ne razmišljamo o tome što naše tijelo prirodno želi. Kada bi svi slušali svoja tijela i prirodno se probudili, njihov bi rad bio mnogo produktivniji i fokusiraniji i sveukupno bi bili sretniji, prenosi Atma.

Utopija ili ne: Jutarnje vrijeme bi trebalo iskoristiti za sebe i svoj osobni razvoj, meditaciju, tjelovježbu, disanje, planiranje, čitanje i zdrav doručak, a ne za bjesomučno spremanje i trčanje u školu i na posao. Posao / škola bi trebali početi u 10h i trajati do 14h.

Što mislite o ovim informacijama? Možete pitati i svoje prijatelje i suradnike slažu li se s ovim i prenijeti nam to u komentarima!