Samo dva tjedna, ili u nekim slučajevima samo nekoliko dana nakon kupovine, krumpir počinje nicati, venuti, skupljati se i gubiti čvrstoću – ako se skladišti na pogrešan način, navodi Express.

Izlaganje prekomjernoj svjetlosti, osobito izravnoj sunčevoj svjetlosti, može potaknuti nicanje krumpira i uzrokovati da se naboraju i pozelene.

Pod uvjetom da ostanu čvrsti na dodir, da nisu pretjerano naborani i da su klice male, krumpir je siguran za jelo čak i nakon što proklija.

Međutim, postoji zabrinutost oko toksina u klicama krumpira. Kako se krumpir kvari, može prekomjerno proizvoditi solanin, kemikaliju koja uzrokuje da pozeleni i ima gorak okus.

Kako bi se to spriječilo, Lucia Washbrook, direktorica prodaje i marketinga u Branstonu, najvećem dobavljaču krumpira u Velikoj Britaniji, podijelila je svoje stručno znanje o pravilnom skladištenju krumpira.

Lucia je tvrdila: “Krumpir pohranjen u hladnjaku može trajati više od tri puta dulje u usporedbi s pohranom na sobnoj temperaturi.”

Ovo je potkrijepljeno istraživanjem britanskog Akcijskog programa za otpad i resurse koje sugerira da bi skladištenje krumpira na ovaj način potencijalno moglo uštedjeti “100.000 tona otpada od hrane godišnje.”

“Trebalo bi poticati čuvanje krumpira u hladnjaku kako bi se produžio životni vijek”, dodala je Washbrook.

Dok je prijašnji savjet bio da krumpir čuvate na hladnom, suhom i tamnom mjestu, poput ormara, sada se predlaže da ga čuvate u hladnjaku na temperaturi nižoj od pet stupnjeva Celzijevih.