Nakon što se to primirilo, bila je umorna, u bolovima i bez daha – kao da je upravo odradila trening. Kennedy, koja ima 54 godine, izjavila je da su ti napadaji trajali godinu dana.

Kako su povezani štucanje i rak? Čak 40 posto pacijenata oboljelih od raka tijekom bolesti ima napadaje štucanja. Za manju skupinu ljudi, otprilike jednu na deset osoba, ti napadaji mogu trajati i dulje od 48 sati.

Štucanje – zagonetka medicine

Kronično štucanje prekida gotovo svaki aspekt života, ometa koncentraciju i razgovor, budi osobu iz sna, a prilikom jedenja i pijenja osoba se može osjećati kao da se guši. Bolovi u prsima mogu trajati dugo nakon što se napadji štuacnja smire, piše The Atlantic.

Također, napadaje štucanja je teško liječiti, a američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila je samo jedan lijek protiv štucanja. Štucanje je nedovoljno istraženo, dijelom zato što ga je teško ispitivati zbog prolazne prirode, a dijelom jer se čini bezopasnim.

Štucanje je zagonetka u medicini. Aminah Jatoi, onkologinja klinike Mayo koja proučava štucanje, navodi da, koliko je poznato, nema prednosti od štucanja.

Riječ je o prolaznoj pojavi koja se javlja i nestaje nasumično pa ga je gotovo nemoguće pažljivo proučavati. Do danas je samo nekoliko randomiziranih, kontroliranih studija proučavalo farmakološke tretmane za štucanje; nijedna nije uključila više od 40 pacijenata. Većina se studija oslanja na izvješća pacijenata.

Što znamo o štucanju danas?

Kako piše The Atlantic, nagla promjena temperature može uzrokovati štucanje, kao i pijenje alkohola, jedenje začinjene hrane te uzbuđenje ili stres. Krivci mogu biti i visok šećer u krvi, niske razine elektrolita ili natrija. Mnogi lijekovi – uključujući steroide, kemoterapije, benzodiazepine, opioide, nikotin, antibiotike, anestezije i lijekove protiv mučnine i krvnog tlaka – povezani su sa štucanjem.

Medicinska stanja povezana sa štucanjem obuhvaćaju cijelu gornju polovicu tijela: moždani udar, ozljedu mozga, meningitis, multiplu sklerozu, infekciju uha, rinitis, gušavost, upalu grla, upalu pluća, astmu, bronhitis, tuberkulozu, tekućinu u plućima ili srcu, nadutost, plinove, trudnoću, kilu, čireve, bolesti jetr i bubrega te rak.

Stručnjaci nude dva glavna objašnjenja kada je u pitanju povezanost između štucanja i raka. Jedno objašnjenje kaže da karcinomi koji napadaju prsa, grlo ili glavu (bilo što na putu štucanja) izazivaju štucanje. U drugom, lijekovi prepisani pacijentima s rakom – uključujući lijekove za kemoterapiju, steroide i opioide – izazivaju štucanje. Bez obzira na to je li sam rak kriv ili je nuspojava liječenja, štucanje dodaje još jedan sloj jada iskustvu.

Štucanje i rak

Studija iz 2022. pokazala je da štucanje uvelike narušava kvalitetu života jednog na 20 pacijenata koji imaju rak, a to je podrazumijevalo i probleme s opuštanjem ili rekreacijom te nemogućnost uživanja u obroku. Druga studija obuhvatila je 320 osoba i pokazala je da je zbog štucanja jedan od 10 pacijenata morao otići u bolnicu po pomoć. Druga istraživanja pokazuju da se više od tri četvrtine pacijenata koji pate od štucanja bore s grčevima bez medicinske intervencije. U anketi koja je obuhvatila 90 pružatelja usluga liječenja raka, a koji su imali iskustvo sa štucanjem, 40 posto ih je ocijenilo da je ozbiljnost štucanja pacijenata gora od mučnine i povraćanja.

Ipak, štucanje ostaje po strani, među simptomima na koje se ne obraća previše pažnje kod pacijenata koji boluju od raka. Drugi takvi simptomi uključuju grčeve mišića, svrbež, trzanje mišića, sindrom nemirnih nogu, gubitak ili izobličenje okusa, suha usta i znojenje.

Jedini tretman za štucanje koji je FDA odobrila – klorpromazin, antipsihotik prvi put sintetiziran prije 72 godine – može imati ozbiljne nuspojave, za koje su istraživanja pokazala da uključuju nizak krvni tlak i delirij.

U nedostatku klinički dokazanih rješenja, većina onih koji pate od štucanja usmjerena su na kućne lijekove – zadržavanje daha, pijenje tekućine na slamku, gutanje žlice šećera, maslaca od kikirikija ili octa. No, Thomas Smith, onkolog i specijalist palijativne medicine na Johns Hopkinsunavodi da ništa od toga nije dovoljno testirano da bi se vidjelo koliko su učinkoviti.,