Vice se pozabavio poviješću (ali i sadašnjošću) tog izraza koji se prvi put pojavio 1980-ih u Kanadi. Wayne Pearson tad je na digitalnoj chat platformi Viewline svom prijatelju na šalu odgovorio s LOL. “Prasnuo sam od smijeha na tu šalu, toliko da je skoro pa bilo i neugodno da se toliko smijem sam pred ekranom”, rekao je u kasnijim intervjuima.

Umjesto da napiše “hahaha”, kao što je dotad radio, Pearson je nesvjesno ušao u povijest utipkavši LOL. Time je postao (barem koliko se zna) prva osoba koja je to ikad učinila. Kad je opisivao nastajanje te kratice, rekao je da je namjera bila da se to koristi samo kad ti je nešto izuzetno smiješno, odnosno kad se zaista smiješ naglas, prenosi Index.hr.

Naglašava ironiju, ublažava rečenicu…

Danas LOL ima sasvim drugačije značenje. “LOL danas jedva da označava tiho, unutarnje cerekanje, a kamoli glasno smijanje naglas”, napisala je lingvistica Gretchen McCulloch na 25. godišnjicu tog izraza. LOL se danas najčešće koristi na kraju rečenica ili je izraz koji stoji sam za sebe kao odgovor na neku tvrdnju. “Postao je svojevrsni interpunkcijski znak. Neke rečenice se jednostavno čine takvima da im nedostaje LOL na kraju, na taj način zvuče manje grube”, piše Vice danas.

LOL je postao izraz koji naglašava ironiju ili sarkazam ili izraz koji jednostavno ublažava neku izjavu.

I iako Pearson tvrdi da je upravo on bio prvi koji je iskoristio taj izraz, oksfordski rječnik prvi put taj izraz zabilježava 1993. godine, kad je iskorišten u online recenziji jednog filma u kojoj je osoba opisivala da je film bio toliko loš da su ljudi izlazili iz kina. “LOL… Kvragu, to je još gore”, glasila je rečenica. LOL je tad u rječniku opisan kao izraz koji se koristi poput uskličnika, koji izražava emocionalnu reakciju na nešto.

Lingvistica Célia Schneebeli s tim se danas ipak ne slaže. Ona smatra da je LOL danas nešto sasvim drugačije od “uskličnika”. U studiji iz 2020. godine analizirala je korištenje LOL-a u komentarima na YouTube kanalu Mirande Sings. Ukupno je pogledala 20.287 komentara i 886 upisa izraza LOL.

Izgubio svoje osnovno značenje

Ona misli da je LOL bolje lingvistički opisati kao oznaku diskursa ili kao pragmatični marker. Oznake diskursa su, pojašnjava ona, riječi koje pomažu strukturirati rečenicu ili koje usmjeravaju fragmente teksta prema nekom kontekstu te prema kontekstu prošlih ili nadolazećih rečenica.

Pragmatični markeri su pak dijelovi jezika koji komuniciraju nečiji stav i pojačavaju značenje rečenice, a da u isto vrijeme ne opisuju to značenje. S vremenom je, smatra ona, LOL doživio upravo tu “pragmatizaciju”. Odnosno, izgubio je svoje osnovno značenje te sad koristi samo kao fraza za mijenjanje značenja fraze.

Može ublažiti potencijalnu agresiju ili se može koristiti za pokazivanje empatije ili suučesništva. Značenje LOL-a ovisi i o njegovom položaju u rečenici, zaključila je.

Naime, u komentarima na YouTubeu koje je analizirala Schneebeli je otkrila da pozicioniranje LOL-a u rečenici utječe na značenje izraza. Kada je LOL na kraju rečenice, to je češće pragmatičan marker. Kada se koristi samostalno, ima jednostavniju izražajnu ulogu, odnosno komunicira reakciju, poput zabave.

Na taj način je LOL postao svakodnevni dio jezika.

LOL je novi yo? Ali zašto?

Ali zašto baš taj izraz, a ne neki drugi?

Schneebeli misli da bi to ipak moglo biti povezano s izvornim značenjem tog izraza. Ljudi ne  koriste smijeh u razgovoru samo da izraze da im je nešto smiješno. Smijeh se također može koristiti u verbalnom razgovoru za izražavanje pripadnosti, pokazivanje odobravanja i slaganja s nečim ili za ublažavanje rečenice.

Cijeli članak pročitajte ovdje.