Bili su iz različitih sredina, imali su različita iskustva, ali svi su imali godišnji bruto prihod od najmanje 160.000 dolara i neto imovinu od 3,2 milijuna dolara, piše Danas.

Bio sam posebno zainteresiran za to na što troše svoj novac.

Ali skoro svi su mi rekli da su prestali trošiti novac na određene stvari:

Prerađenu i upakiranu hranu
Da bi milijunaši prioritet dali svom zdravlju, prestali su kupovati niskokvalitetnu, prerađenu hranu i umjesto toga su se odlučili za organsku ili kvalitetnu hranu koja nema konzervanse.

Često su tražili proizvode koji su se mogli povezati s njihovom zemljom porijekla i često su posjećivali tržnice i prodavaonice prehrambenih proizvoda koje su bile poznate po visokokvalitetnom voću, povrću i mesu.

Jeftino napravljene proizvode
Odbijali su trošiti novac na najnovije modne trendove ili jeftin i loše konstruiran namještaj. Umjesto toga, mnogi su radije investirali u kvalitetne i vremenski trajne komade garderobe i nameštaja za dom.

Često je cijena bila dva do tri puta veća od cijene jeftine odjeće i namještaja loše kvalitete. Ali bili su spremni napraviti veće kupovine, jer je to i dalje bilo jeftinije od konstantne zamjene jeftine izrade.

Velike popravke kuće ili automobila
U istom smislu, mnogi milijunaši su mi rekli da, ako imaju mogućnost, radije troše novac na potpunu zamjenu stvari poput starih krovova, veš mašina, mašina za pranje suđa, frižidera, peći i čak vozila, umjesto da svoje zarađene novce usmjere ka skupim popravcima.

Iako je to često skuplje, opravdavali su to time da će nešto novo trajati mnogo duže od nečega što je popravljano, što je milijunašima pružalo mir.

Alate i opremu za rad na otvorenom
Iako su neki uživali u radu na otvorenom, kao što je košenje trave, uklanjanje korova, uređivanje okoline i obrezivanje, velika većina – kada su postali bogati – je zapošljavala pejzažnog arhitekta da brine o svim radovima na otvorenom prostoru.

To je značilo da više nisu trošili novac na popravku ili zamjenu stare opreme. Mnogi su poklanjali svoje alate obitelji i prijateljima.

Ono što su kupovali bilo je vrijeme. Budući da više nisu morali izdvajati sat ili dva svakog tjedna ili mjeseca za održavanje svog imanja, to im je davalo više vremena za odmor, opuštanje ili uživanje u rekreativnim aktivnostima.

Igre na sreću
Mnogi milijunaši su izbjegavali kockanje dok su stjecali bogatstvo, i taj zdrav razum se nastavio i u njihovim novim financijskim životima.

Nakon što su postali bogati, odbijali su trošiti novac na lutrijske listiće i ohrabrivali su svoje zaposlene, obitelj i prijatelje da isto čine.

Budući da je verovatnoća da se osvoji neka lutrija mala, smatrali su to rasipanjem novca. Umesto toga, bilo je bolje uložiti te fondove u nezaboravna iskustva, piše N1.