Protest šibenske plemkinje Benvenute ili vječna priča o snazi države s jakom administracijomŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Zaboravljeni ...  •   OBJAVA: 02.05.2020, 09:17h   •    

Kolumna

Protest šibenske plemkinje Benvenute ili vječna priča o snazi države s jakom administracijom


PIŠE Ivo Glavaš
OBJAVA 02.05.2020, 09:17h

Nakon što su 1463. godine Osmanlije osvojile Bosnu, na red je došlo Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, ali i Dalmacija pod vlašću Venecije.

 

 

Osmanlije su stalno upadali na teritorije dalmatinskih gradova i ispočetka ih pljačkali, a gradovi su se branili nizom novih utvrda. U gradnji utvrda unutar teritorija dalmatinskih gradova sudjelovali su i plemići, želeći obraniti svoj posjed i stanovništvo koje im je radilo na istim tim posjedima. Međutim, plemići nisu imali ni sredstava ni vojničke snage da održavaju svoje utvrde, pa ih je u kratkom roku preuzela Venecija kao država. Tako je bilo i s većinom izvorno plemićkih utvrda na teritoriju Šibenika. Povijesno je najpoznatiji slučaj mletačkog preuzimanja utvrde u Velimu, na krajnjem sjeverozapadnom rubu šibenskog teritorija, koju je sagradio šibenski plemić Petar Vojnović, čija je udovica Benvenuta zbog toga otišla protestirati u Veneciju.

Na istoku i zapadu šibenskog teritorija bio je veliki broj protuosmanskih utvrda i zapravo su sve one, osim šibenske komunalne tvrđave Vrpolje, bile u početku vlasništvo šibenskih plemića. Imali su plemići utvrde i u naseljima na samoj obali, kao što je Čorićev toranj u Vodicama, koji je izvorno bio kula šibenskih plemića iz obitelji De Saracenisa. Praktički jedina utvrda na šibenskom teritoriju, koja je do kraja Venecije ostala u plemićkim rukama, utvrđeno je naselje Pirovac. Sagradili su ga oko 1505. godine plemići Draganići kako bi zaštitili sebe i svoje podanike. Način na koji se odvijao prelazak nekadašnjih šibenskih plemićkih utvrda u državne, mletačke ruke, sačuvao nam se zapisan u povijesnim dokumentima i tako postao jedinstveno svjedočanstvo tog procesa. Naime, Benvenuta udovica šibenskog plemića Petra Vojnovića tražila je 1527. godine odštetu jer je Venecija preuzela tvrđavu Velim koju je sagradio njen pokojni suprug. Štoviše, Benvenuta je došla u Veneciju pred službene mletačke organe protestirati i tražiti odštetu. Odobrena joj je naknada štete od ukupno 300 dukata, što i nije mala svota kad je usporedimo sa 7000 dukata na koliko je procijenjena gradnja šibenske tvrđave sv. Nikole. Ipak, tvrđava u Velimu bila je kudikamo manja i graditeljski jednostavnija od tvrđave sv. Nikole, gradnja koje je bio veliki državni pothvat.

Zapis o tome kako je Benvenuta Vojnović dobila odštetu za svoju utvrdu Velim nalazi se u 46. svesku knjige pod nazivom 'Dnevnici' mletačkog plemića, senatora i historiografa Marina Sanuda. Marino Sanudo, koji se rodio u Veneciji 1466. godine, vrlo mlad je ušao u tijela Mletačke Republike, a 1498. godine već je postao senator. Njegovi 'Dnevnici' trebali su biti povijest Venecije. Bilježio je sve događaje iz 'prve ruke', a za pisanje 'Dnevnika' bili su mu dostupni svi mletački arhivi. Bio je prisutan kad je Benvenuta Vojnović došla u Veneciju tražiti svoja prava. 'Dnevnici' Marina Sanuda, kao očevica događaja, tako su jedan od najvažnijih izvora za povijest Venecije uopće pa tako i za povijest Dalmacije onog vremena. Iako plemić, Marino Sanudo nije bio bogat. Otac mu je umro dok je imao samo deset godina. Odrastao je uz majku, a financijski ga je pomagao ujak. Mladi Sanudo je sve bacio na svoje obrazovanje pa je već s 20 godina postao član mletačkog Velikog vijeća. Otada počinje njegov streloviti uspon u mletačkoj politici i administraciji.

Tako je to bilo u kasnom srednjem i ranom novom vijeku, tako je to i danas. Država je uvijek ta koja je jača od pojedinaca, makar oni bili utjecajni i relativno bogati kao što su bili dalmatinski plemići. Pogotovo država s jakom i razvijenom administracijom kakva je bila Venecija koja je po svojoj političkoj, vojničkoj i financijskoj snazi daleko nadmašivala snagu nepovezanih i međusobno zavađenih plemića. Najbolje se to vidjelo kad se nad Dalmacijom nadvila smrtna prijetnja Osmanlija. Plemići nisu imali apsolutno nikakve snage obraniti teritorije dalmatinskih komuna, pa tako ni Šibenik. Svjesni toga oni, vrlo brzo nakon izgradnje, predaju svoje utvrde u ruke mletačke države. Sve čemu su se mogli nadati bila je zaštita mletačke vojne sile i makar simbolična odšteta za svoje nekadašnje utvrde.

A što je bilo s utvrdom u Velimu? Mlečani su je 1546. predali Osmanlijama bez borbe, a onda je potpuno porušili u prvoj velikoj ofenzivi providura Leonarda Foscola protiv Osmanlija početkom Kandijskog rata 1647. godine. Nakon toga više nije obnovljena, a njeni ostaci i danas se vide u Velimu iznad objekata Gospodarstva 'Roca'.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.