Sabioni je preuzeo ovo godište kao U15 reprezentaciju te odradio s njim Europsko prvenstvo u Podgorici, a predstoji mu SP na Malti (24.6.-31.6.2024.), kao U16 selekcija. Uz to je i izbornik seniorske ženske hrvatske vrste, koordinator za mlađe kategorije u VK Solaris te voditelj Solarisovog 2010. godišta. Sve to u prijevodu znači 140 dana godišnje na putu, pri čemu se Bruno zahvaljuje svojim kolegama koji uskoče u slučaju njegovog izbivanja.

I igrači u njegovom kadru imaju ispunjen kalendar kroz cijelu godinu, budući se svim mlađim kategorijama kroz ljetni i zimski period izmjenjuju Prvenstvo i Kup Hrvatske.

- Ono na što pazimo je, u sklopu Saveza, da djeca imaju 20-25 dana odmora u osmom mjesecu, prije škole. Ostalih jedanaest mjeseci su tako u natjecateljskom pogonu. Što se tiče mojih obaveza, još sam mlad i to me veseli pa tu nema problema.

Sa Sabionijem su u struci reprezentacije kondicijski trener Kristijan Hrbić, pomoćni trener Franko Geratović te Marko Jelavić i treneri golmana Hrvoje Kundid i Željko Josipović. Širi kadar je tu zbog šireg kadra igrača, njih 26, iz svih vodećih klubova.

Ova generacija je kao U15 reprezentacija osvojila prvo mjesto na turnirima u Varaždinu i Njemačkoj, dok su na EP bili prvi u skupini, no prerano su u daljnjem natjecanju naletjeli na Mađarsku, koja je tad bila uspješnija.

Jedna od rijetkih razlika između muškog i ženskog vaterpola je trajanje sportske karijere. Budući je seniorsko bavljenje ženskim vaterpolom, nažalost, rijetkost u Hrvatskoj, i u ovom trenutku hrvatski sastav ima samo 3 prave seniorke, dok većinu kadra čine trenutne U20 igračice.

- Doveden sam u reprezentaciju da bi se pokušalo cure koje sada imamo zadržati što duže. Trenutni kadar je dosta mlad. Kroz 4, 5 godina sustavnog rada one bi ušle u taj dio gdje bi iza sebe imale dosta iskustva, a kojeg su i dosad prikupljale, igrajući prvenstva Europe i svijeta. Najveći im je manjak broj utakmica, jer klubova je malo u našoj ligi, no barem Mladost i Jadran igraju ženski LEN Challenge kup, gdje će se obje ekipe boriti u završnici i za trofej; to me veseli pogledati. Povećat ćemo, dakle, sustavni rad i broj utakmica. Broj klubova je trenutno teško povećati, puno veći izazov je očuvati postojeće klubove. Ljudi koji se bave ženskim vaterpolom su entuzijasti i ja im skidam kapu, jer zahvaljujući njima sada imamo taj određeni mali bazen cura na koje možemo računati. Cilj je da se one ne prestanu baviti ovim sportom kao odrasle.

Situacija je zato, očekivano, znatno bolja kod dječaka, gdje se u prvenstvima mlađih kategorija uz 7 klubova koji su tradicionalno nositelji pojavljuju u zadnje vrijeme sve češće u vrhu ekipe poput KPK, Cavtata, Medveščaka, Zadra...

- Došli smo u tim prvenstvima do brojke od 20-ak klubova koji se bore za plasman na završnicu. Naravno, i druge zemlje rade i šire bazu, katkad nas rezultat ne posluži, ali ja sam zadovoljan stanjem sa radom u hrvatskom vaterpolu i klupskim trenerima. No nisu krajnji cilj medalje u mlađim kategorijama, jer one ne garantiraju da će ti igrači doći do seniora, po sustavu rada HVS-a. Razlika je i u tome što imamo te igrače reprezentativce na okupu, sada 4 dana, prije i po 60 dana, gdje su oni stalno zajedno i nauče raditi zajednički. Klubovi nemaju tu mogućnost. Rad je tada drukčiji.

Dodatan plus planu da se prati svako dijete jest Liga 10 mlađih kategorija i dvije utakmice tjedno za svaki klub, što je bolji način praćenja nego od turnira do turnira. I reprezentativna okupljanja su sada češća, u pravilu jednom mjesečno.

I Solarisove mlađe kategorije su dio plana napretka, s ciljem da se u doglednoj budućnosti oformi ipak „šibenskija“ ekipa od one koju sada imamo. Iako svi znamo, a i Bruno se slaže, da trenutnim seniroskim igračima Solarisa dosta dugujemo na radu i sve boljim rezultatima Sunčanih u Hrvatskoj, regiji i Europi, ipak su to igrači koji ostanu u Šibeniku dvije sezone pa otiđu dalje.

- Sudjelujemo u svih 6 mlađih kategorija, djece ima, ima i nekih rezultata. Ponavljam, kao i u reprezentaciji, cilj je da oni završe u našim seniorima. Plan je kroz sljedeće tri godine te tri generacije dovesti do prve ekipe, kroz sustavni rad, kako bi oni bili budućnost kluba. Tada bi tek nekoliko igrača bilo sa strane, a šibenski igrači bi kasnije vodili nove generacije - zaključio je dvostruki izbornik Hrvatske.