Hrvatska je posljednju medalju na Olimpijskim igrama osvojila prije osam godina. Bilo bi jako lijepo kada bi u Parizu završila među prve tri reprezentacije, javlja Sport Klub.

Perica Bukić je legendarni vaterpolist, a kao igrač osvojio je čak 40 odličja u razdoblju od 1979. do 2001. godine. Sada je na funkciji Izvršnog dopredsjenika Hrvatskog vaterpolskog saveza, a u razgovoru za Sportklub osvrnuo se na prvi nastup Barakuda, Crnu Goru koja nam je prvi suparnik, grupnu fazu turnira, srebro na Euru i zlato na Svjetskom prvenstvu, zadnju medalju na Olimpijskim igrama, najbolji i najsretniji trenutak tijekom igračke karijere te nošenje hrvatske zastave na otvaranju Olimpijskih igara 1996. u Atlanti.

Počinje olimpijski vaterpolski turnir, a Hrvatska ga otvara sa Crnom Gorom. Vaša najava prvog nastupa Barakuda nakon više od šest mjeseci i Svjetskog prvenstva?

“Olimpijske igre su kruna četverogodišnjeg ciklusa u vaterpolu, kao i za veliki broj ostalih sportova poput rukometa, košarke, odbojke, atletike, plivanja, gimnastike… Za kolektivne sportove to je najveći događaj u tom četverogodišnjem ciklusu. Ako na Europskim i Svjetskim prvenstvima stariji igrači možda dobiju odmor ili se saniraju neke povrede, na Olimpijske igre dođu najbolji. Svi oni su motivirani, spremni i željni uspjeha te zbog toga olimpijski turnir uvijek okuplja ono najbolje. Mi u Pariz dolazimo kao svjetski prvaci i to je zaslužena počast. Još jednom čestitke s moje strane izborniku Tucku i njegovim pomoćnicima te naravno igračima. Imali smo zaista sjajan niz od Splita 2022. u kojem smo osvojili europsko zlato pa smo u siječnju ove godine bili domaćini u Dubrovniku i Zagrebu, gdje smo ponovo igrali finale Eura u kojem smo gusto izgubili u zadnjim sekundama. Ipak, to nam se vratilo u Dohi gdje smo postali prvaci svijeta. Znači, sjajni rezultati u nepune dvije godine. Sada dolazi turnir, koji svi nestrpljivo čekamo. Olimpijske igre su nešto posebno i uspjeh na Igrama traje vječno, odnosno do kraja života. Oni, koji dođu do kraja i na tron ulaze u sportsku legendu. To je jedino natjecanje za koje bih rekao da je svaka medalja zlatna. Kada idemo na Europska ili Svjetska prvenstva, kažemo da nam je cilj medalja. Međutim, pravi cilj je zlato. Ipak, na Olimpijskim igrama svaka medalja je uistinu zlatna. Našim dečkima mogu samo poželjeti da u Parizu odigraju ono što mogu, da daju sve od sebe i da na kraju završimo na postolju.”

Crnogorci nam nisu ostali u dobrom sjećanju s obzirom da su nas dobili na zadnjem Euru. Rezultatski je otišlo čak do peteraca, a sada se nudi šansa da se uzvrati za poraz.

“Poraz nakon peteraca u skupini nije imao nikakav utjecaj na kasniji tijek turnira, ali sigurno je da je to bila teška utakmica. Uvijek igramo teško sa Crnom Gorom, pogotovo kada je početna faza natjecanja. S obzirom na njihov dosta pomlađeni roster igrača i da oni igrački padaju kako turnir prolazi, protiv nas na samom početku natjecanja dat će svoj maksimum. Očekujem tešku utakmicu, ali mislim da smo ipak u prednosti zbog kvalitete i igračkog iskustva. To ne mora ništa značiti, ali ja sam optimist u smislu da uistinu imamo jaku reprezentaciju. S bilo kim da igramo, imamo pravo nadati se pobjedi. To se odnosi i na utakmicu sa Crnom Gorom. Nadam se da ćemo odigrati dobro i da ćemo ostvariti pobjedu, što bi nam donijelo mir za daljnji tijek turnira.”

Osim Crne Gore i nas, u skupini su još Grčka, Italija, Rumunjska i SAD. Pošto se nadamo da ćemo proći, kome od ostalih dajete prednost za plasman u četvrtfinale?

“To je zaista teško reći. Uz nas, Talijani su na neki način blagi favoriti. Naime, Talijani i mi bili smo među osvajačima medalja na Europskom i Svjetskom prvenstvu u zadnjih šest mjeseci. Grci su apsolutno blizu nas, a prošle godine igrali su finale Svjetskog prvenstva u Fukuoki. Amerikanci su ravnopravni svima nama. Ako bih nekoga trebao izdvojiti da će možda najteže proći, to su Crnogorci. Međutim, to su nijanse i u svim tim utakmicama odlučit će svaki šut i gol te svaka obrana i stativa. Teško je prognozirati, a kao igrač nisam volio davati prognoze. Idemo od utakmice do utakmice i svaka nam je najvažnija. Pobjeda ne znači da smo nešto bitno napravili niti poraz znači da smo nešto jako puno izgubili. Turnir je dug, ali ipak bi mirnije ušli u nastavak kada bismo dobili prvu utakmicu.”

U drugoj grupi nalaze se Australija, Francuska, Mađarska, Japan, Srbija i Španjolska. Koga vidite za prolaz među osam najboljih?

“Tu su Španjolci svakako favoriti s obzirom na ostvarene rezultate zadnjih godina. Mađari su odmah uz njih. Ispred ostalih ipak bih izdvojio Srbiju, a Francuska, Australija i Japan bit će prilično ravnopravni u borbi za ulazak među četiri. Blagu prednost dajem Francuzima, koji su domaćini te u zadnje vrijeme igraju sve bolje i bolje. Australija i Japan nisu za podcijeniti te će svi imati problema s njima. Ova skupina je lakša, nego naša. Nadam se da ćemo izbjeći Španjolce i Mađare u četvrtfinalu, a to nam je jedan od glavnih ciljeva u prvom dijelu turnira. Uz to, odraditi ga na visokoj razini i osigurati mjesto među prva dva u poretku.”

Početkom ove godine uzeli smo srebro na Euru i zlato na svjetskoj smotri. Kako vi gledate na ta dva velika uspjeha? Jeste li zadovoljni?

“Apsolutno jer je to fantastičan uspjeh i jer imamo kontinuitet. Sjajno smo organizirali Euro u Splitu i zbog toga zahvaljujem se gradu Splitu te naravno Vladi Republike Hrvatske, koja nam je financijski pomogla organizirati veliko i zahtjevno natjecanje u Spaladium Areni. Rekao bih da sama organizacija ostaje za povijest jer smo u Splitu napravili pravi sportski spektakl te smo rezultatski došli do samog kraja i osvojili zlato. Neočekivano i vrlo brzo preuzeli smo domaćinstvo ovogodišnjeg Eura zbog događaja u Izraelu, koji je trebao biti domaćin. Organizirali smo ga u tri tjedna te se zahvaljujem gradovima Dubrovniku i Zagrebu te u ovoj prigodi premijeru Plenkoviću i Vladi RH. Bez pomoći Vlade mi nikada ne bismo uspjeli ponovno organizirati Euro u tako malo vremena. U Zagrebu nismo došli do kraja zbog nekih nesretnih i nespretnih okolnosti, ali poraz u finalu pridonio je da u Dohi damo još više te smo postali prvaci svijeta. U ovih godinu i pol dana biti prvak pa viceprvak Europe te prvak svijeta je fantastičan niz Ivice Tucka, njegovih suradnika i svih igrača. Naravno da su Olimpijske igre imperativ jer znamo da se od nas očekuje medalja i veliki rezultat. Vaterpolo je uvijek živio sa tim očekivanjima.”

Zadnju medalju na Olimpijskim igrama osvojili smo 2016. godine (srebro). Možemo li u Parizu ponoviti sličan uspjeh?

“Sigurno da imamo svoju šansu. Ja sam uvijek umjereni optimist, ali nikada nisam rekao da ćemo osvojiti medalju niti da ćemo biti olimpijski pobjednici jer to bi bilo neozbiljno. Puno je kvalitetnih reprezentacija i nemoguće je prognozirati osvajače medalja. Sjetimo se, mi smo u skupini u Tokiju pobijedili Srbiju koja je na kraju bila olimpijski pobjednik. U skupini stvarno imamo pet jakih reprezentacija i jedna od njih će ispasti. Ne bih htio omalovažiti Rumunjsku, ali mislim da ovih ostalih pet ipak ima veću težinu.”

Koji je vaš najbolji i najsretniji trenutak u vašoj igračkoj karijeri?

“Sa zadovoljstvom rekao bih da ih je bilo dosta. Ne znam kako bih uopće usporedio olimpijsko zlato 1984. u Los Angelesu kada sam bio klinac sa 18 godina s još jednim zlatom četiri godine kasnije u Seoulu. U lijepom i trajnom sjećanju mi je finale Svjetskog prvenstva 1986. u Madridu protiv Italije sa čak 11 produžetaka i osvojenim naslovom prvaka svijeta. Tu je naravno i Atlanta 1996. u kojoj je Hrvatska prvi put nastupala kao samostalna, a ja sam bio kapetan te reprezentacije. Čak sam nosio zastavu Hrvatske na otvaranju tih Olimpijskih igara. Osvojili smo prvo olimpijsko odličje za samostalnu Hrvatsku, srebrnu medalju i postigli sjajan uspjeh, ali ostaje žal za zlatom protiv Španjolaca. Ako se malo vratimo u klupski vaterpolo, to je naslov prvaka Europe sa splitskim Jadranom u Trstu. To je bio prvi trofej u samostalnoj Hrvatskoj. Uz to, tu su tri naslova prvaka Europe sa Mladosti od kojih bih izdvojio pobjedu i osvajanje naslova prvaka Europe nakon pobjede protiv prvaka Mađarske Ujpesta na njihovom legendarnom bazenu Bela Komjadi gdje sam odigrao možda najbolju utakmicu u karijeri. Bio je još čitav niz meni dragih i velikih uspjeha, ali teško mi je reći koji mi je najdraži.”

Na otvaranju Olimpijskih igara 1996. u Atlanti nosili ste zastavu Hrvatske. Kakav je bio osjećaj?

“Osjećaj nošenja zastave na otvaranju Olimpijskih igara bio je fantastičan. Znamo da su to bili trenuci u kojima je neposredno prije Hrvatska imala one sjajne redarstvene operacije Bljesak i Oluja u kojima smo oslobodili okupirane dijelove. Kada govorimo o vaterpolu, biti kapetan reprezentacije i nositi zastavu Hrvatske, koja je imala prvi nastup kao samostalna je zaista jedan privilegij i posebna čast. Uz počast primanja u The International Waterpolo Hall of Fame, slobodno mogu reći da mi je to najdojmljiviji trenutak u mojoj sportskoj karijeri i svojevrsna ‘točka na i’ mojih sportskih priznanja.”