Anno Domini 2011, proljeće je... Moj bend napokon u nekoj ozbiljnijoj fazi, snima se prvi album, traži se izdavač, šuškaju mediji o nama. Wow! Krenulo je napokon, tko zna možda ne budemo zauvijek zatvoreni u zadimljenoj garaži? Možda netko i izvan granica županije čuje za nas!

No, ne šuška se samo o nama tog proljeća. Po gradu su osvanuli jumbo plakati, piše TERRANEO. Nitko pojma nema šta je to, pomislih odmah opet one super marketinške fore ko što ja Ronhill imao sa ''Pozdravima iz Rovinja''. Kažem sebi... pih, opet neki novi duvani na tržištu.

Bio sam u krivu. Počele su priče, one prave šibenske priče sa štekata, nitko ti ništa ne govori ali čuješ, čuješ stol do tebe na jutarnjoj kavi, ne možeš ne čuti. Ma to ti je neki festival, navodno bit će u bivšoj vojarni tamo di su oni hangari... Vojarni?? Je, je, kako da nije, tamo san pumpa sklekove dok sad odrađivao svoj dug domovini, ma koji festival u vojarni, niste normalni. Ma je prijo kad ti kažem, neki purgeri dolaze vamo i rade festival i bit će masu poznatih imena iz cilog svita. Kakvi purgeri?? Ma šta ja znam, a ko će ako neće purgeri, to ti je neka politička štela, ne more to naš svit dobit. Al ima navodno neki Mate koji je kao iz Šibenika, neki stari panker tako nešto... Ma u stvari ko ga j... da je nešto valja osta bi ode a ne pobiga u Zg.

I tako redom dan za danom... ( ne smin citirati dalje zbog autorskih prava ), sve više i više priča, sve više konkretnijih detalja, kad ono jedan dan, početkom lipnja mislim, zvoni mobitel. Dobar dan, Nino Rak? Je, izvolite. Zovem iz Terraneo festivala... bla bla bla... Woooow čovječe, u glavi se kuliram, već se znalo u to vrijeme skoro pa cijeli line-up i stvarno ono kao što se i pričalo, hebeni bendovi iz ciloga svita će se sjatiti u naš grad! I sad i nas zovu da sviramo tamo. Opaaaa batoooo, ovo je hebeno skroz.

Festival je svakim danom bliži, nakon onog proljetnog skepticizma, počela je rasti euforija u gradu. Svi se pozitivno uznemirili... jeba te prijo koliko će stranog svita doći, mladih onih hipija, bit će žena, triba tamo otići. I da otišli su skoro pa svi. Grad na kraju grada, tako su ga zvali, i da bio je... baš onako po mom ukusu, tako bi svaki grad trebao izgledati, jednostavno uređen i miroljubiv.

Moje iskustvo s festivalima i nije bilo nešto veliko, osim našeg punkerskog na Martinskoj kojeg ne da sam pohodio nego i radio, miša maltu, spaja struju a da HEP ne zna.... i to je bilo jebeno super. Al ovo je bilo puno većih razmjera, puno više ljudi, bendova, ma svega, ne samo grad nego svijet u malom. Izgledalo je fantastično gledati te horde, rijeke ljudi i to relativno mladih ljudi kako se slijevaju u bivšu vojarnu, kako dižu šatore, kako samo super žive i uživaju. Živnuo je i sam grad, lipo je bilo vidit svu tu mladost, lipo je bilo čuti masu stranih jezika oko sebe. Vratila se odmah sjećanja ona predratna, ljudi moji vratila se turistička mladost u Šibenik. NAPOKON!!! Bilo je i vrijeme.

Iz moje bendovske perspektive mogu samo reći da je to bilo jedno od najljepših iskustava u mom životu do tada. Nismo mi navikli na tako ultra profi organizaciju, kad dobiješ curu koja se brine za bend, kaže ti kad je tonska proba, kad je ručak, gdje si smješten u back stageu, gdje te čeka sve ono što si onako iz baze strpao na raider listu. Jednom riječju - SPEKTAKL. Vidjeti sve te famous people izbliza, neki došli direkt s dodjele Grammyja, woooow i opet woooow... Sve je to bilo nestvarno u našim glavama. Iskustvo koje ostaje zauvijek pohranjeno u mozgu, iskustvo kojim ću se hvaliti dok sam živ, iskustvo koje je ostavilo traga na sve nas.

Kad kažem ''nas'' mislim na sve one koji su hodočastili ovaj festival, festival koji je uspio omekšati i najtvrđe glave Šibenika, od onih poruka s oltara za koje je to bila Sodoma i Gomora došlo je to toga da smo se vremenom svi ponosili našim šibenskim festivalom, gdje su i oni purgeri s početka priče postali ''naši'' pa čak i onaj stari panker iz Šibenika. I neka su, zaslužili su poštovanje od svih nas jer su naš mali grad upisali na kulturnu kartu svijeta. Šibenik je postao MUST SEE destinacija, svi su znali za taj mali grad u nekoj maloj zemlji na Jadranu.

Moj prvi dolazak na brod kad sam postao pomorac... upoznajem se prvi dan sa budućim kolegama, većina posade su Indonežani, i pita me tip odakle sam, kažem iz Hrvatske a on na to... ne znam da li znaš za taj grad u Hrvatskoj ali bio sam u Šibeniku na Terrano festivalu sa svojom curom, išli smo gledati Prodigy. Ne zna čovjek kolika je Hrvatska ali ja znam da Indonezija broji preko 250 milijuna ljudi i baš taj jedan od je bio u mom gradu na ''našem'' festivalu zajedno sa mom u istoj gužvi pred binom (možda smo se i ramenom očešali) i slušali smo Prodigy.

Kažu sve što je dobro da kratko traje, šteta što to ''kratko'' nije potrajalo puno puno duže.

Dragi moji purgeri i stari šibenski pankeru hvala vam od srca na svemu.

P.S.

Dabogda se zajebali pa opet organizirali NAŠ Terraneo.

Nino Rak