Prenosimo intervju s Večernjeg.

Donedavno svoj je talent brusila većinom javljanjima s terena, a prije dva mjeseca prvi je put sjela i u voditeljski stolac.

Prije dva mjeseca napravili ste još jedan iskorak u profesionalnoj karijeri. Prvi put sjeli ste u voditeljski stolac Vijesti na Novoj TV. Kakvi su bili komentari gledatelja i vaših bližnjih?

Nakon prvih Vijesti dobila sam puno poruka podrške svojih prijatelja, obitelji, kolega s moje, čak i drugih televizija... Bilo mi je drago sve to pročitati jer sam se dugo pripremala, tjednima imala vježbe kasno navečer, nakon radnog dana, tako da sam htjela taj prvi put odraditi sve „školski". Kako vrijeme odmiče, tako se i ja opuštam, a moram priznati da ponekad, ako krivo naglasim neku riječ, dobijem i kritiku svog najvećeg kritičara - tate (smijeh).

Već se godinama odlično snalazite na terenu, a pohvale stižu i za vaš voditeljski angažman. Što vama predstavlja veći izazov?

Iz današnje perspektive rekla bih da mi je teže sjediti u studiju i voditi Vijesti. Ali samo zato što imam puno više terenske prakse. Izazov je i jedno i drugo jer odgovornost prema gledatelju ono je čime se vodim u obje situacije. I to odgovornost prema svakom gledatelju - teme koje obrađujem znaju biti komplicirane i ponekad je težak zadatak prilagoditi ih tome da budu jednostavne i lako razumljive široj javnosti.

Kako su izgledali vaši počeci na Novoj TV? Tko je od iskusnijih kolega najviše utjecao na vas u formativnim novinarskim godinama? Je li istina da je za vašu ljubav prema televiziji bila presudna praksa kod Mislava Bage?

Istina je, da. Nakon te prakse više ništa nije bilo isto jer, kako sam već rekla, kod mene sve ode u nekom drugom pravcu. Do tada nisam razmišljala previše o poslu na televiziji i onda - op! Nakon nekoliko tjedana provedenih u redakciji Informativnog programa Nove TV htjela sam ostati. Počeci ko počeci - učiš, slušaš, gledaš druge kako rade i malo-pomalo izgradiš se u nekog od koga će sutra učiti netko drugi. Respektiram svoje starije kolege, to su iskusni reporteri, zaštitna lica televizije već godinama, ali nikad nisam htjela biti poput nekoga drugoga, htjela sam izgraditi svoj novinarski „potpis". Od svakog učim pomalo, a mogu reći da sam najviše naučila od naših dnevnih urednika, koji su vrhunski u svom poslu.
 

Čini se da je pandemija bila "presudna" za zaokret u vašoj karijeri. Gotovo preko noći "transformirali" ste se u ozbiljnu novinarku koja donosi najvažnije vijesti o borbi protiv koronavirusa... Kako ste se osjećali u tim trenucima kada je pred vas stavljen poprilično ozbiljan i odgovoran zadatak?

Pandemija nam je svima preokrenula privatne živote, a meni i poslovni. Nekoliko mjeseci prije pojave COVID-19 počela sam pratiti zdravstvene teme i o tome mi je bilo zanimljivo izvještavati. Bile su to edukativne priče. I onda je počela epidemija. Svaki dan, većinom moje kolegice Martina Bolšec Oblak, Sanja Vištica i ja, pratile smo temu koja je bila broj jedan u svijetu. Uvijek smo htjele postavljati pitanja na koja ljudi žele čuti odgovore, što je bio izazovan zadatak jer smo i mi same u tim trenucima imale milijun neodgovorenih pitanja u glavi. Iskreno, jedva čekam dan kad ćemo moći reći našim gledateljima da je sve ovo iza nas.

Imate li ritual prije javljanja uživo, kako izgledaju minute prije uključivanja crvene lampice?

O, da, ma što minute - nekad se pripremam satima prije. Uvijek sam bila štreberica pa na dan kada vodim Vijesti, čim ustanem, kuham kavu i radim govorne vježbe - brojim do sto, pa vježbam glas, disanje, izgovaram tri puta zaredom brzalice poput - kralj Karlo i kraljica Klara su krali klarinet. Nije baš jednostavno, je l' da? Ali lako se uvježba (smijeh).

Mnogi vas često hvale i zbog izgleda. Je li izgled u ovom poslu olakotna ili otegotna okolnost?

Nisam nikad na svojoj koži osjetila da mi je zbog toga lakše ili teže u poslu. Sve što sam napravila u profesionalnoj karijeri napravila sam jer sam radila, trudila se i stalno imala želju i volju za napredovanjem. Izgled je možda jedna dodana vrijednost, ali nikako i presudan faktor.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.