Ne tako daleke 2016. James Vlahos je primio najgoru moguću vijest – ocu mu je dijagnosticiran terminalni rak. “Volio sam oca i shvatio sam da ću ga izgubiti”, rekao je James koji živi u kalifornijskom Oaklandu.

Nakon te vijesti James je odlučio maksimalno iskoristiti preostalo vrijeme s ocem. “Počeo sam raditi usmene oralne projekte i satima bih snimao audiozapise njegove životne priče.”

Negdje u tom trenutku James je počeo raditi na umjetnoj inteligenciji i ubrzo mu je projekt evoluirao u nešto više. “Pomislio sam si kako bih možda mogao učiniti nešto interaktivno sa svime time?”, rekao je.

Jamesov je otac umro 2017., ali ne prije nego što je James uspio sve zapise pretvoriti u chatbot pogonjen umjetnom inteligencijom koji je mogao odgovarati na pitanja o očevu životu i to glasom preminula oca.

Takva uporaba UI kojom se “oživljavaju” preminule osobe već se dugo vremena istražuje u znanosti, ali tek napretkom u razvoju UI je to postala i java. James je 2019. chatbot pretvorio u aplikaciju i tvrtku imena HereafterAI koja korisnicima omogućuje da učine isto sa svojim najmilijima, prenosi Poslovni.

James navodi da chatbot nije ublažio bol nastalu smrću oca, ali mu pruža “više nego što inače bi mogao dobiti”. Korisnici aplikacije HereafterAI mogu učitati fotografije najmilijih i gledati ih na zaslonu mobitela ili računala tijekom uporabe aplikacije, ali jedna druga tvrtka koja osobe pretvara u UI chatbotove otišla je i korak dalje.

Umjetna inteligencija južnokorejske tvrtke DeepBrain stvara animirane avatare osobe snimajući satima i satima video- i audiozapise kako bi dobro snimila lice, mimiku, glas i manire.

“Sličnost avatara sa stvarnom osobom je 96,5 %”, navodi Michael Jung, financijski direktor DeepBraina, “pa se članovi obitelji uglavnom ne osjećaju nelagodno kad razgovaraju s preminulom osobom, premda je riječ o umjetno generiranom avataru.”

Tvrtka vjeruje da će ovakva tehnologije biti važan dio razvoja kulture “spokojnog umiranja”, odnosno kad ćemo se moći unaprijed pripremiti na nečiju smrt i osigurati da obiteljska povijest, priče i uspomene postanu “naslijeđe živima”.

No, kvaka je cijena jer korisnici ne mogu sami stvoriti svoj avatar već moraju platiti 50 000 $ tvrtki za snimanje i oblikovanje avatara. Unatoč cijeni, neki ulagači vjeruju da će usluga biti pravi hit i DeepBrain je već privukao 44 milijuna dolara investicija.

Međutim, drugu strana medalje iznijela je psihologinja Laverne Antrobus koja je rekla da bi se takva “tehnologija žalovanja” tijekom povišene emotivne razine trebala ipak upotrebljavati s dozom opreza.

“Gubitak je nešto što nam se uvijek vraća”, napominje, “i premda vjerujete da ste se pomirili s gubitkom, nešto se dogodi i ponovno se prisjećate.”

“Pomisao da ste u mogućnosti čuti glas preminule osobe i gledati kako riječi izlaze iz usta najmilije osobe mogla bi biti vrlo zbunjujuća.”

Način žalovanja specifičan je od osobe do osobe, ali to ne znači da svi koji žaluju nemaju neka zajednička iskustva.

Jedno od dijeljenih iskustava je birokracija. Naime, nakon smrti drage osobe, očekuje vas mnogo papirologije da se pozatvaraju svi bankovni računi, obrti i računi na društvenim mrežama te raznorazne pretplate i slično.

“Nakon smrti supruga, morala sam kontaktirati više od dvadesetak tvrtki i svakoj ispričati o smrti supruga”, rekla je Eleanor Wood koja je ostala udovica nakon teške bolesti supruga.

“Neke tvrtke su bile jako suosjećane i otvorene, ali neke su bile bešćutne i apsolutno neprofesionalne i nesposobne. Štoviše, to mi je uzrokovalo više stresa i boli nego smrt supruga.”

Međutim, kako bi se ublažio administrativni teret ožalošćenih, britanska online platforma Settld kontaktira privatne ustanove umjesto njih. Korisnici učitaju potrebnu papirologiju i popis svih tvrtki, organizacija i ustanova koje treba kontaktirati, a Settld automatski piše i šalje e-poruke. Kasnije se možete prijaviti na stranicu i provjeriti jesu li sve tvrtke odgovorile i je li sve riješeno.

Jedna od osnivačica Settlda je Vicky Wilson nakon smrti bake. “Što više upotrebljavamo tehnologiju da riješi administrativno breme, to bolje”, rekla je. “Nakon nečije smrti, rješavanje papirologije za prosječno imanje zahtijeva oko 300 sati raspodijeljenih na 146 zadataka.”

Danas se svjetska vrijednost sektora tehnologija za žalovanje, odnosno grieftech ili death tech, procjenjuje na više od 100 milijardi dolara, a za taj rast je najviše zaslužna pandemija koronavirusa.

“Korona nam je svima istaknula važnost života”, rekao je David Soffer, urednik web portala TechRound, “te je razbila neke tabue pričanja o smrti. A to je zauzvrat povećalo zanimanje i prihvaćanje tehnologije kao dijela procesa žalovanja.”

No, gospođa Antrobus upozorava da ne postoji nadomjestak za ljudsku podršku za prevladavanje tuge. “Ne mogu si dočarati kako bi tehnologija mogla nadomjestiti ili zamijeniti tradicionalnije vidove žalovanja, a to je osjećaj bliskosti s osobom, osjećaj da je nekome stalo i tu je za vas.”