Dvaput je odgodio odlazak u mirovinu jer ga nema tko zamijeniti, a mnogi ginekolozi odbijaju obavljati prekid trudnoće pozivajući se na prigovor savjesti. Njegov slučaj ekstremni je primjer, ali dobro ilustrira situaciju u Italiji gdje je od 1978. godine pobačaj zakonski dopušten do 90 dana od začeća, no u praksi brojne bolnice ga ne provode.

Većina ginekologa odbija ih obavljati pozivajući se na prigovor savjesti bilo iz vjerskih uvjerenja ili pod društvenim pritiskom, a novije kampanje političara s krajnje desnice povezanih s Crkvom povećavaju ženama zapreke u ostvarenju zakonskog prava na pobačaj.

Rezultat je toga da deseci bolnica i klinika diljem Italije uopće ne izvode pobačaje. Pronaći liječnika koji će to učiniti ‘minsko je polje’ jer nema službenih popisa ginekologa koji ih obavljaju dok usluge jako variraju diljem zemlje. Žena koji se obraća bolnici ne zna na kakvog će ginekologa naići”, kaže Eleonora Mizzoni (32), aktivistica prava na izbor iz Pise.

Nešto je pošlo krivo
Nekih 67 posto ginekologa diljem Italije – u gradovima i selima – poziva se na priziv savjesti prema zadnjem izvješću ministarstva zdravstva iz 2019. Te brojke veće su od 80 posto u pet od 20 talijanskih regija. Martina Patone (35), opisala je da je nazvala deset bolnica u Rimu i drugim gradovima kako bi obavila pobačaj prije osam godina, a na kraju pomogla joj je dobrotvorna ustanova.

Patone je tražila pobačaj pilulom za dan poslije, no na kraju zahvat je obavljen kriruški. “Stvarno sam vjerovala da ću u bolnici dobiti sve potrebno, no to uopće nije tako”, povjerila je agenciji AFP. Osim birokracije, sustav nameće ženama “osjećaj krivnje”, kaže Patone. “Apsurdno je da se žene susreću s tim problemom u ostvarivanju prava na pobačaj koje je zakonski zajamčeno”, kaže.

Vidimo se poslije
Svježi podaci što ih je objavila udruga Luca Coscioni koja zagovara pravo na pobačaj, otkrivaju da u najmanje 31 bolnici svi liječnici i zdravstveni radnici koji bi trebali pomagati pri obavljanju pobačaja imaju priziv savjesti. Da bi pomogla ženama, grupa Mizzoni izradila je interaktivnu mapu nazvanu “Obiezione Respinta” (Prigovor se ne prihvaća) pomoću koje žene na internetu mogu vidjeti kojim se ustanovama ne trebaju obraćati jer će ih odbiti.

Na stranici Obiezione Respinta jedna žena opisuje kako je satima čekala pred operacijskom dvoranom u Caserti, sjeverno od Napulja, da bi se konačno pojavio ginekolog i rekao: “Imam prigovor savjesti, vidimo se poslije”. Druga žena u toskanskom gradu Pistoii imala je drukčije iskustvo – njoj je ginekolog umjesto pilule za dan poslije prepisao lijek za jačanje plodnosti.

Žena iz grada Foligna u Umbriji nije dobila potrebnu skrb nakon izvedenog pobačaja, a obavio ga je jedini liječnik koji nije imao prigovor savjesti, iako je nakon zahvata trpjela bolove i groznicu. Zakonom su ginekolozi koji imaju prigovor savjesti dužni pružiti medicinsku skrb prije pobačaja i nakon njega, no ta odredba ne poštuje se uvijek. Sicilijanka Valentina Milluzzo (32), umrla je od sepse u petom mjesecu blizanačke trudnoće pošto su liječnici odbili intervenirati kada je jedan plod umro, a drugi je još bio živ.

Klipovi pod noge
U zapadnoj Europi proteklih desetljeća uklanjale su se zapreke za pobačaje, ali ne i u Italiji, kaže Leah Hoctor, direktorica Centra za reproduktivno zdravlje u Europi. “Pacijenticama se na neki način bacaju klipovi pod noge u ostvarenju prava na pobačaj, a to je neprihvatljivo”, objašnjava Hoctor.

Neuspjeh države da zajamči ženama ostvarenje prava na pobačaj znači “da se država odriče odgovornosti prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima”. Vijeće Europe dvaput je prozvalo Italiju zbog neprimjerenog pristupa u pravu na pobačaju, no posljedica gotovo da nije bilo.

Kultura smrti
Medicinski radnici koji se pozivaju na prigovor savjesti tumače to vjerskim uvjerenjima, a Katolička crkva beskompromisna je i papa Franjo naziva pobačaj “ubojstvom”. “Ne možete prisiliti liječnika da ubija”, rekla je 60-godišnja Lorena na skupu za život prošli mjesec u Rimu.

Talijanski savez katoličkih opstetričara i ginekologa kaže da im je misija “spriječiti kulturu smrti” i promicati pravo na život po kršćanskim načelima. No, zagovornici prava na pobačaj upozoravaju da prigovor savjesti ima i drugu dimenziju i ukratko svodi se na to da je profesionalno podobnije pozivati se na prigovor savjesti. Mariano, jedini ginekolog bez prigovora savjesti u cijelome Moliseu, rekao je lani za dnevni list La Repubblica da “oni koji obavljaju pobačaj ne mogu napredovati u karijeri”.

U talijanskom društvu suočenom s padom nataliteta pritisak jača. Medicinsko školovanje ne obuhvaća poduku o pobačaju, učenje o spolnosti nije u školskom kurikulumu, a neke ljekarne posve protuzakonito odbijaju prodavati pilulu za dan poslije.

Novi vjetrovi iz Sjedinjenih Država
Političari se povremeno uključuju pokušajima zabrane pristupa pobačaju u nekim regijama u kojima su na vlasti stranke krajnje desnice povezane s Katoličkom crkvom. Tako je Pijemont, gdje je na vlasti koalicija krajnje desnice, u travnju najavila 4000 eura svakoj od žena koje su nakon što su zatrudnjele razmišljale o pobačaju zbog financijskih razloga.

U svibnju je u Toskani, regiji kojom vlada ljevica, na čelo Centra za planiranje obitelji u mjestu Pontedera imenovan ginekolog s prizivom savjesti. “Očito je da se vremena mijenjaju, vjetrovi protiv pobačaja pušu iz Sjedinjenih Država i zahvaćaju i područje rijeke Arno”, navodi udruga ADUC za prava potrošača,.

Međutim, za razliku od SAD-a gdje je pobačaj postao središnje pitanje, u Italiji čak i stranke desnice izbjegavaju pokrenuti izmjene zakona.

S druge strane zagovornici prava na pobačaj strahuju da bi neka poboljšanja postojećeg zakona – primjerice olakšavanje procesa pronalaska liječnika koji nemaju prigovor savjesti, moglo imati negativne posljedice i vratiti se kao bumerang, kaže ginekologinja Mirella Parachini. “Nitko se ne usudi propitivati zakon o pobačaju u strahu da ne pogorša postojeću situaciju”, ocjenjuje Parachini.