“U nedjelju, 31. listopada pomaknut ćemo sat”, izjavio je u petak glasnogovornik Stefan De Keersmaecker, odgovarajući na pitanje novinara što se događa se prijedlogom da se ukine pomicanje sata svake zadnje nedjelje u ožujku i zadnje nedjelje u listopadu.

Pomicanje sata trebalo je prestati 2019., nakon što je bivši predsjednik EK-a Jean-Claude Juncker 2018. to predložio za cijelu Europsku uniju, s time da je članicama prepušteno da odluče hoće li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena.

Prijedlog je 2019. podržao Europski parlament, no trebaju ga usvojiti države članice. Trenutno nema nikakvih naznaka da bi prijedlog mogao dobiti njihovu potporu.

“Stvar je sada u rukama država članica”, rekao je glasnogovornik De Keersmaecker.

Europski ministri prometa odlučili su u prosincu 2018. odgoditi odluku o ukidanju sezonskog pomicanja sata do 2021. ali se nakon toga ništa nije dogodilo po tom pitanju.

Odluka o tome hoće li neka država članica uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njezinu zemljopisnom položaju i stoga je teško očekivati dogovor o prijedlogu EK-a koji se sada čini ishitren, iako to nitko ne želi službeno priznati.

U Europskoj uniji postoje tri vremenske zone i najveća je srednjoeuropska od Poljske na istoku do Španjolske na zapadu.

Kada bi sve zemlje iz te vremenske zone uzele primjerice trajno ljetno računanje vremena, u Španjolskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španjolske oko 10 sati.

U slučaju da uzmu zimsko kao trajno vrijeme, sunce bi na istoku Poljske izlazilo u tri sata ujutro, u Varšavi u 3 sata i 15minuta, a u Berlinu 3 sata i 44 minute.

S druge strane, kada bi zemlje na zapadu i sjeveru kontinenta ušle u zapadnoeuropsku vremensku zonu, što bi bilo prirodno, nastale bi nove komplikacije jer bi primjerice Francuska i Njemačka spadale u dvije različite vremenske zone.

Stoga se čini da je sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, ipak najbolji kompromis.