Berlinski zid pao je prije točno 30 godina: Tada se činilo da će liberalna demokracija vladati svijetom, a sada je takav poredak u kaosu - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Svijet  •   OBJAVA: 09.11.2019, 08:46h   •    

Što smo naučili?

Berlinski zid pao je prije točno 30 godina: Tada se činilo da će liberalna demokracija vladati svijetom, a sada je takav poredak u kaosu


  Ilustracija/ŠibenikIN Berlinski zid pao je prije točno 30 godina: Tada se činilo da će liberalna demokracija vladati svijetom, a sada je takav poredak u kaosu
PIŠE N.M./Hina
OBJAVA 09.11.2019, 08:46h

Na današnji dan prije 30 godina pao je Berlinski zid. Mnogi su mislili da je pad Berlinskog zida 1989., kada su tisuće Nijemaca radosno plesale na njegovim ostacima išaranim grafitima, bio kraj podjela. Ili po Fukuyami, kraj povijesti. U međuvremenu su, međutim, nikli mnogi novi.

 

 

Guenter Schabowski počešao se po glavi, stavio naočale, oklijevao i nešto petljao po svojim bilješkama. Činilo se pokušava shvatiti što ondje piše kako bi odgovorio novinaru na pitanje o tome kada će mjere za ublažavanje restrikcija na putovanja istočnih Nijemaca u inozemstvo stupiti na snagu. 

"Koliko znam.. odmah".  

Bilo je to oko 19 sati, 9. studenoga 1989. Vlak povijesnih promjena nezaustavljivo je krenuo s perona.

Schabowski, član politbiroa istočnonjemačke komunističke partije i njezin glasnogovornik, dio unutarnjeg kruga vlasti "države radnika i seljaka", kako je DDR samu sebe zvala, upravo je bio objavio pad Berlinskog zida.

Nekoliko novinara, uvjerenih da dolaze na još jednu tipično dosadnu birokratsku konferenciju za novinare, nije moglo vjerovati što čuje. Činilo se da je to učinio nehotice, nespreman na novinarsko pitanje.

Ali povratka više nije bilo.

I trideset godina poslije još traje debata je li iznenadan pad Berlinskog zida, uvod u raspad cijelog istočnog bloka, bila slučajnost? Posljedica lapsusa?

Je li to možda bila posljedica nesporazuma među komunističkom hijerarhijom, iznenađenom razvojem događaja ili proračunata gesta vlastodržaca koji su shvatili da su došli do kraja puta?

Želimo otići!

U hodnicima moći u istočnom Berlinu, u bogatim vilama sjevernog predgrađa Wandlitza koje su aparatčici zvali domom, raspoloženje je tjednima bilo napeto. Kako spasiti situaciju? 

Vlasti u Mađarskoj i Čehoslovačkoj od kolovoza 1989. žmirile su na poplavu izbjeglica koje su bježale s istoka u zapadnu Njemačku. 

Od početka rujna stotine tisuća Istočnih Nijemaca svakoga su tjedna prosvjedovale na ulicama i režimu uzvikivale "Mi smo narod!" i "Želimo otići!". 

Kriza je stigla do točke ključanja, a DDR više nije mogao računati na intervenciju velikog sovjetskog brata. U Moskvi se ton promijenio, Mihail Gorbačov govorio je o perestrojki (promjeni) i glasnosti (otvorenosti). 

Sovjetski čelnik upozorio je početkom listopada istočnonjemačkog lidera, tvrdolinijaša Ericha Honeckera "da život kažnjava one koji kasne". 

Nekoliko dana poslije, 18. listopada, Honecker je smijenjen. Njegov nasljednik Egon Krenz koji se predstavljao kao relativno umjeren, namjeravao je provesti nekoliko blagih reformi, od kojih je svakako najvažnija bila liberalizacija putovanja. 

Pogreška? 

Guenter Schabowski dobio je zadaću da uživo na televiziji rastumači nove mjere o putovanjima. Od toga trenutka, verzije događaja variraju. 

Odluka zapravo nije trebala doći do javnosti do idućeg jutra. I značila je da istočni Nijemci moraju uredno zatražiti vize za putovanja u za to predviđenim državnim agencijama

Krenz i danas zamjera Schabowskom i optužuje ga da je DDR "bacio u tešku situaciju" objavom da mjere stupaju na snagu odmah. Trebao se držati onoga što je imao napisano, kaže Krenz, da liberalizacija kreće idućeg dana. 

Ideja je bila da se dopuste kontrolirani odlasci s obaveznom vizom, a ne da se preko noći sruši zid, a s njim i DDR. 

Junak ili oportunist? 

Je li Schawabovski nehotično pogriješio ili se namjerno odlučio na odvažan potez? On sve do smrti 2015., u 86. godini, nije jasno odgovorio na to pitanje.

U nekoliko navrata se pokušavao prikazati kao junak koji je otvaranjem zida htio "spasiti DDR".

U razgovoru za dnevnik TAZ iz 2009. Schabowski je kazao: "Došli smo do zaključka da one koji žele otići moramo pustiti da odu, ako želimo spasiti državu". 

Istočnonjemački borac za ljudska prava i kasniji predsjednik Bundestaga Wolfgang Thierse smatra da Schabowski uopće nije bio svjestan što je učinio.

"Znali smo da se nešto sprema gleda slobode putovanja. Ali Schabowski nije ni slutio što će pokrenuti", sjeća se Thierse. 

U svijetu danas postoji 40.000 kilometara zidova

Bivši Berlinski zid dug 155 kilometara danas je zeleni pojas popularan među rekreativnim trkačima i biciklistima, no u drugim dijelovima svijeta podižu se nove granice.

Politologinja Elisabeth Vallet sa Sveučilišta u Monteralu kazala je da sada u svijetu postoji 40.000 kilometara zidova, a to odgovara opsegu Zemlje.

Ta brojka naglo se povećala u zadnjih 20 godina i predstavlja ukupnu dužinu 71 zida, definiranih kao strukture koje su ukopane u tlo i ne mogu se prijeći, kazala je.

Mnogi se nalaze u Kini, Indiji, Sjevernoj i Južnoj Koreji i na Bliskom istoku.

Nove tvrde granice podižu se i u Europi i SAD-u, većinom kako bi se zaustavilo migrante.

Američki predsjednik Donald Trump želi zid na granici s Meksikom, istočnoeuropske države podigle su žičane ograde kako bi spriječile prolazak migrantima, betonska granica dijeli Izraelce od Palestinaca, a brexit nagovješćuje kraj otvorenih granica u Europskoj uniji.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, bivši časnik KGB-a stacioniran iza 'željezne zavjese' u Istočnoj Njemačkoj, nedavno je trijumfalno ustvrdio da je moderni liberalizam "zastario".

"Kada bi ljudi koji su okončali hladni rat mogli vidjeli što se danas događa, vidjeli bi da smo posve promijenili paradigmu", rekla je politologinja Vallet.

'Kraj povijesti'

Godine 1989., američki politički filozof japanskog podrijetla Francis Fukuyama spekulirao je o "kraju povijesti", novoj eri kada će dobitna kombinacija liberalne demokracije i slobodnog tržišta neometano vladati svijetom.

Naraštaj kasnije, čini se da je taj stari svjetski poredak u kaosu, mnogi nacionalistički vođe odbacuju i sam pojam globalne zajednice, a u modi su ponovno zidovi. 

"Početkom stoljeća radna hipoteza bila je da su teroristički napadi 11. rujna 2001. u SAD-u bili objašnjenje za nove barijere" budući da je rastao strah javnosti od terorističke prijetnje, rekla je Vallet.

Danas, velik pokretač je globalizacija, brza međunarodna razmjena rada, roba i usluga, ideja, kapitala i tehnologije, što je uznemirilo mnoge ljude koji čeznu za povratkom jačeg nacionalnog suvereniteta.

Granice "nisu nikada nestale, osim na mentalnim kartama europskih putnika", tvrdi francuski geograf i bivši veleposlanik Michel Foucher u svojoj knjizi "Povratak granica".

On tvrdi da "ukidanje granica znači da države nestaju, da je svijet bez granica barbarski svijet."

Čak je Joachim Gauck, pastor koji je sudjelovao u mirnoj revoluciji 1989. i kasnije postao predsjednikom ujedinjene Njemačke, primijetio da vlade moraju uvesti "oblike ograničenja" kako bi "ublažile strahove stanovništva".

"Crna ironija"

Vallet, koja također ima dvojbe u pogledu ideje svijeta bez apsolutno ikakvih granica, kazala je da je "globalizacija potaknula dva kretanja, otvaranje i zatvaranje".

Nekoć popularna ideja da će granice i nacionalni suvereniteti nestati "izazvala je žestoku reakciju temeljenu na populizmu", rekla je i ukazala na Trumpov zid na granici s Meksikom i granicu na moru koju je zagovarao bivši talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini.

Buxton se slaže da su krajnje desni političari privlačni "onoj ljudskoj strani koja je sklona strahovima, posebice ako se već osjećamo nesigurno iz ekonomskih, društvenih ili drugih razloga".

"S obzirom na to da mnoge korporacije za graničnu sigurnost stalno lobiraju pri vladama da financiraju sve strože tehnologije za nadzor granica, rezultat je militantniji i zidovima utvrđeniji svijet", rekao je.

"Crna ironija je da što više utvrđujemo naš svijet, osjećamo se sve nesigurnijima, što dovodi do spirale nesigurnosti i straha."

Katrin Linke i Karsten Brensing, koji su imali 21 godinu kada su odlučili pobjeći iz DDR-a, zabrinuti su tim trendom.

"Mi smo posljednja generacija koja je odrasla u diktaturi, živi smo svjedoci povijesti. A taj strah od granica osjeća se i dalje", rekao je Brensing.

"Strašno je vidjeti da ljudi ponovno traže zatvaranje granica."


  KLJUČNE RIJEČI:  pad berlinskog zida /

 

 

 

 

  VEZANE VIJESTI:

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.