'Draga braćo i sestre u Isusu Kristu uskrslome!
Sveti Petar svjedoči poganima koji nisu bili u Savezu s Bogom, nisu poznavali Mojsijev zakon, ali su čuli za Isusa Krista koji je uskrsnuo do mrtvih: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.” “On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!” “Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.“
Radosna vijest, Krist je uskrsnuo trećega dana, očitovao se izabranim svjedocima koji su s njime blagovali da im pokaže da je stvaran, da ima uskrslo tijelo, da nije utvara. On je apostolima naložio propovijedati, svjedočiti pošto su Uskrslog susreli i u njega povjerovali. On će biti sudac živih i mrtvih. Za njega svjedoče sva pisma i predaje, a tko u njega povjeruje, što će prvo dobiti na dar? Po Imenu njegovu primit će oproštenje grijeha.
Temelji naše vjere sažeti su u ovim redcima Pisma, Djela apostolskih, što ih sveti Luka zapisa prikazujući život prve Crkve, prvih propovijedi svetoga Petra i apostola.
Do ove radosti, nenadmašive, neočekivane i neusporedive bio je dugačak put. Cijeli Stari zavjet u pralikovima obećava dolazak Spasitelja, Sina Božjega, obećanog Mesiju. I kad se stvoriteljska Riječ utjelovila, kad je Isus prošao zemljom čineći samo dobro, bilo je potrebno da prođe muku i smrt na križu.
Apostoli su ga slijedili, slušali, sve ostavili i pošli za njim. Vidjeli su njegova čudesa, ozdravlja, oluje stišavao, kruh umnažao, zloduhe izgonio i mrtve uskrisavao. Bili su uvjereni da će sve promijeniti kad dođe u Jeruzalem. A onda im se svijet srušio. Predao se bez borbe. Vidjeli su ga umirati na križu. Bio je sahranjen. S nadgrobnom pločom koja je zatvorila njegov grob i njihove su nade bile pokopane. Ništa više nema smisla. Sve je bilo uzalud. Upali su u beznađe. Kome više da se obrate, čemu da se nadaju. Tako je izgledalo, tako su se osjećali.
Svanuo je prvi dan u tjednu, svitanje poslije Golgote. Jutro nad jutrima, Dan nad svakim drugim danom. Kamen je s groba dignut. Marija Magdalena trči javiti apostolima. Apostoli trče sami se uvjeriti o čemu ona to priča. Zar je moguće? – Prazan grob, povoji leže bez raspetog tijela koje je u njih bilo umotano. Petar i Ivan žele se uvjeriti, ali sve što nalaze jest prazan grob, povoji i ubrus s Isusove glave. Još ne upoznaše Pisma da Isus treba ustati od mrtvih i da ono što su njihove oči gledale na Veliki petak, Srce probodeno kopljem, da to nije kraj. Onaj drugi učenik, najmlađi apostol, vidje i povjerova.
Sad tek sve treba vidjeti drugačijim očima. Sad se sve mijenja i ništa više nije onako kako su mislili, kako su doživljavali. Učitelj je živ! Pobijedio je oholost tužitelja, bijes svjetine, sramotu golotinje, tjelesnu bol, bezdan napuštenosti, strahotu beznađa i samu smrt koja je predstavljala posljednju riječ i nudila besmisao.
Apostoli se više ne boje. Njihova misija tek sada dobiva smisao. Svjedočiti i propovijedati koliko Bog ljubi narod svoj, koliko mu je stalo do čovjeka: „Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8,32) – “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16).
Nizat će se susreti s Uskrslim Kristom i apostoli će širiti radosnu vijest: Isus Krist raspeti Nazarećanin – Uskrsnu! Nema veće vijesti za čovječanstvo, nema radosnije vijesti za čovjeka: Krist je pobijedio tamu groba, Krist je pobijedio posljedicu grijeha – smrt, Krist je donio ranjenom i zarobljenom čovjeku oproštenje grijeha i kroz oprost, po nevinoj žrtvi Sina – novi i vječni život, otvorena vrata vječnosti!
Braćo i sestre, u toj uskrsloj vjeri živimo, tu crpimo snagu, to svojim kršćanskim životom svjedočimo. Uskrsnuće, pobjeda života – novi vječni život. Uskrsnuće, pobjeda ljubavi u darovanom oproštenju.
Svjetlost, sjaj i radost uskrslog jutra može odagnati sve tmine i hladnoće koje se nadvijaju nad ljudsku dušu. Uskrs ima tu snagu, jer to je jutro konačne pobjede. Toga su jutra srušene sve pregrade razdvojnice koje su dijelile čovjeka od Boga. Bog ih je, osvjedočen nemoći svoga ljudskog stvora, sam došao srušiti za svagda. Pobijeđen je grijeh, pobijeđena je tama zavodljivosti ovoga svijeta, pobijeđena je smrt kao posljednja prijetnja. Tko, osim uskrslog Krista može ponuditi takvu pobjedu? Uskrs tamu pretvara u svjetlo, raspadljivo u neraspadljivo, smrtno u besmrtno.
Svjedoci smo ipak, da je još puno tame ostalo na zemlji. Kao da se tmina s Kalvarijskog brda “od ure šeste pa do ure devete” nije povukla iz svih ljudskih srdaca. Još uvijek ima onih koji “više ljube tamu nego svjetlost”. I poslije Uskrsnuća može biti onih koji radije biraju smrt nego život.
Tolike vijesti o stradanjima i ratovima, terorizmu, bolestima, nepravdama najrazličitijih vrsta, zlostavljanja, ugroženosti svake vrste i stalnom zastrašivanju s nekom novom opasnošću, kolapsom. Vazda iznova pokušaji zarobljavanja čovjeka, zarobiti ga strahom i bezizlaznošću. Kako bi se s time mogli suočiti, nositi da nema Uskrsnuća? Snagom vjere u uskrsnuće gledamo na svaki Veliki petak, jer sada znamo da to nije kraj. Ma kako nam svakodnevica katkada više ličila Velikom petku neka nas vodi snaga vjere izražena u stihu Nikole Kuzmičića:
Kad ti se učini da je sve mrtvo, ne očajavaj, uzvjeruj
i pričakaj da prođu tri dana – ma koliko dugo trajali.
Neka uskrsna radost Kristove pobjede uđe u svaku dušu, u naše obitelji, u sve narode svijeta i ohrabri ih. Svitanje poslije Golgote više nema svoga zalaza. U toj snazi vjere koju nosi Kristovo uskrsnuće pronađimo novu snagu za sve životne borbe i otkrijmo istinsku radost života što ga Bog daruje već sada i jednom u vječnosti. Neka svaku dušu, neka svaki odnos, neka svaki posao, muku, ali i radost, uspjeh i zajedništvo obasja Uskrsna svjetlost koja donosi puninu života!
Svim vjernicima Šibenske biskupije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga, želim snagu vjere koju daruje uskrsli Gospodin.'