Ta je firma otprilike do kraja 2020. godine imala koncesiju za tekstilni otpad na području Šibenika, odnosno o svom trošku ga je prikupljala i odvozila u Dicmo. Kada im je koncesija istekla, u gradskoj su upravi odlučili posao povjeriti Zelenom gradu, smatrajući da posao s firmom Tekstil vlakno ne funkcionira kako bi trebao. I onda je roba ispadala iz kontejnera, ali grad bar zbog toga nije bio u minusu. Kako piše Šibenski, Zeleni grad je krajem 2020. kada se počeo baviti odvozom tekstila, u Dicmo prevezao tri i pol tone stare odjeće za što su firmi Tekstil vlakom isplatili 1,25 kuna po kilogramu robe. Osim toga, iz blagajne šibenskog komunalnog poduzeća plaćeno je sa 250 tisuća kuna i novih 18 kontejnera za robu.

Spomenimo i da je tekstilna industrija danas jedan od najvećih globalnih zagađivača, posebno zadnjih desetljeća otkako je 'fast fashion', odnosno brza i jeftina odjeća postala iznimno popularna. Brza moda, odnosno stalna proizvodnja nove odjeće po vrlo niskim cijenama, dovela je do velikog povećanja količine tekstila koji se proizvodi i baca, trošeći pritom izuzetno velike količine vode i kemikalija. Tekstil predstavlja ogroman problem na odlagalištima jer se sintetički proizvodi ne razlažu, a prirodna vlakna mogu na deponijima potrajati stotinama godina, proizvodeći prilikom razgradnje metan i ugljikov dioksid.

Jeftina odjeća i obuća uglavnom se proizvode u siromašnim azijskim zemljama gdje u nehumanim uvjetim a radi potplaćena radna snaga, uključujući i djecu. 2013. godine u gradu Dhaka u Bangladešu je poginulo 1100 ljudi koji su se nalazili u tvornici Rana Plaza kad se čitava zgrada srušila. U Dhaki inače postoji oko pet tisuća tvornica odjeće, a radnu snagu čini 85 posto žena koje zarađuju otprilike 50 dolara mjesečno.

Prije kupovine novog komada odjeće u nekom velikom lancu, pročitajte ovu vrlo zanimljivu analizu poslovanja jednog popularnog brenda odjeće.