Život u Slovačkoj i Hrvatskoj dosta se razlikuje, a najveća razlika je u mentalitetu, kazala nam je Ivana.

- Dolazim iz malog mjesta Kysaka blizu Košica, nakon srednje škole otišla sam studirati u Dansku gdje sam paralelno uz fakultet radila u Starbucksu na aerodromu. Supruga sam upoznala u kafiću 'Mini Bar', on je pomorac, 'upali smo u priču', razmijenili brojeve mobitela i dogovorili se ostati u kontaktu. Mislila sam da je to to, da od toga neće biti, ali nastavili smo dopisivati se i razgovarati dok je bio na brodu i po povratku ostao je u Danskoj i tu tražio posao.  Godinu dana od našeg prvog susreta u istom kafiću me zaprosio, a plan nam je opet tamo otići s našom djecom. U Šibenik smo odlučili doći na godinu dana, imali smo tu stan i plan je bio nešto uštedjeti i vratiti se u Dansku. No, život piše svoje priče, došla je pandemija, stariji sin je krenuo ovdje u vrtić i kad je prošla ta godina, odlučili smo ostati – priča nam Ivana.

Život u Dalmaciji u početku joj je bio težak, nije znala nikoga, nije imala društva, a nije baš ni razumjela dalmatinski koncept kave.

- Ovdje se ljudi ne dogovaraju toliko unaprijed, a kad netko kaže 'čujemo se', to ne znači da se čujemo i da ćemo na tu kavu sutra (smijeh). Ovdje je sve nekako laganini, pomalo i trebalo mi je vremena da se priviknem na to, ali i da trebam paziti što pričam jer sve se ovdje čuje i zna – smije se.

Hrvatski jezik učila je sama, čitala je knjige, a najviše je učila dok je sinu čitala dječje priče na našem jeziku. Neko vrijeme radila je u korisničkoj službi gdje joj je komunikacija s kolegama, mahom Hrvatima, također pomogla u savladavanju jezika.

- Iako živimo ovdje, bitno mi je i da djeca nauče slovački jezik, ali i da upoznaju zimske sportove. Odrasla sam na snijegu, zima mi je bila najdraže godišnje doba i bitno mi je da sin i kći zavole zimske aktivnosti. Meni osobno, osim na hranu i mentalitet, ovdje mi je bilo teško i naviknuti se na ljeto, posebno nakon godina života u Danskoj. Ljeti temperature idu do 40 stupnjeva, kad uđeš u automobil ne možeš dotaknuti volan koliko je vruć – kaže nam.

Prvo dijete rodila je u Danskoj, dok je kćer 2022. rodila u Šibeniku i to je još jedna velika razlika s kojom se susrela.

- U Danskoj je situacija kompletno drugačija, tamo su mi tijekom trudnoće napravili samo jedan ultrazvuk, a pomoću krojačkoj metra mjerili su trbuh i tako odredili koliko je beba otprilike velika. To mi je bio šok. U Hrvatskoj se redovno vadi krv, tamo primjerice ne. Četiri sata iza poroda sam išla kući– otkriva nam.

Neko vrijeme radila je u korisničkoj podršci, a nakon što je rodila kćer, odlučila je početi raditi svijeće. Inspiraciju je pronašla u skandinavskoj estetici i načinu života 'hygge'.

- Sve je počelo zbog jednog rođendanskog poklona jer bilo mi je više dosta davati klasične poklone. Dosta sam istraživala kako se svijeće izrađuju, i nekako sam se najviše 'pronašla' u svijećama koje se rade od sojinog voska koji nije toksičan. Krenula sam s izradom početkom prošle godine, prvo su to bili pokloni prijateljima, onda su nekako to ljudi vidjeli i počeli se sami javljati. Odradila sam jednu narudžbu zahvalnica za vjenčanje, pa za krštenje…Plan mi je otvoriti obrt i tome se posvetiti kako spada, ali sve to zahtijeva puno koraka i vremena. Svijeće sam u početku najviše radila noću, kad djeca spavaju, a za izradu je potrebno cca 24 sata – objašnjava nam.

Sve svijeće koje izrađuje se od sto postotnog sojinog voska koji nema miris i nije toksičan.

- Svi mirisi koji se inače dodaju, toksični su i to nekako izbjegavam. Puno je planova za budućnost, voljela bih raditi suvenire i za neke naše otoke, ispričati neku svoju priču. Ali idemo korak po korak – kaže nam za kraj.