Početkom lipnja više od stotinu radnika trgovačkog društva Ceste Šibenik, kojem je osnivač Županija, stupilo je u štrajk. Sindikat prometa i veza Hrvatske tražio je od poslodavca da poveća plaće radnicima za 15 posto, zatim da se poništi novodoneseni Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova društva te da se pristupi pregovorima o produljenju Kolektivnog ugovora.

Štrajk, koji je u međuvremenu privremeno prekinut, kulminirao je prošlog petka kada je direktor Cesta Šibenik verbalno, a onda i fizički napadnut. Prema službenom izvješću policije, "45-godišnjak je oštetio i prevrnuo radni stol koji je pao na rukovoditelja i teže ga ozlijedio". Direktoru Robertu Miljkoviću slomljena su dva rebra, a osumnjičeni djelatnik je u istražnom zatvoru.

S Robertom Miljkovićem prvi smo put razgovarali u kolovozu 2021. godine. Tada se javio na natječaje za direktora Vodovoda i Batižela, gdje nije ispunio uvjete. Zanimalo ga je koje to uvjete nije ispunio, nitko mu nije to službeno dojavio, pa se on obratio nama. Za direktora Cesta Šibenik je uvjete očito ispunio i sad, 16 mjeseci nakon ustoličenja, na bolovanju je zbog slomljenih rebara na radnom mjestu.

U njegovu životopisu, među ostalim, stoji da je rođeni Šibenčanin i diplomirani ekonomist, koji je karijeru počeo 1987. u uredu vanjske trgovine u TLM-u, a potom je bio i predstavnik TLM-a u Njemačkoj. Tamo je pokrenuo i vlastiti biznis, tvrtku koja se bavila financiranjem radova u brodogradnji, a zatim se u Zagrebu bavio veletrgovinom i konzaltingom. Od 2004. je bio financijski direktor Gastro grupe, najvećeg distributera pića u nas, a četiri godine kasnije postaje financijski direktor projekta Agrokor vina u Agrokoru. Nakon toga se zaposlio opet kao financijski direktor u Iločkim podrumima te je napredovao do predsjednika Uprave, na toj je poziciji proveo pet godina.

- Nisam se htio javiti kad je natječaj za direktora Cesta Šibenik objavljen prvi put, jer sam računao da ću opet imati priču kakvu sam imao s Vodovodom i Batiželama. Neovisno o kompetencijama netko bi me pomnožio s nulom, jer ne pripadam nijednoj stranci. Kad je natječaj poništen i objavljen novi, onda sam shvatio da se traži netko tko je stručan i tada sam aplicirao.

Nije tajna da su direktorske funkcije uglavnom političke funkcije. Kako ste vi došli u svoju fotelju?

- Ja sam hodajući primjer da se na direktorsko mjesto može doći na temelju kompetencija. Župana Marka Jelića sam prvi put vidio i progovorio s njim kad sam potpisivao ugovor. Članove Nadzornog odbora isto tako. Nisam trideset godina živio u Šibeniku, želja mi je bila vratiti se i odraditi još ovih nekoliko godina do penzije.

Na posao direktora primljeni ste 1. travnja prošle godine. Kakvo vas je stanje dočekalo?

- Dočekalo me to da je moja firma izgubila ugovor s Gradom Kninom koji je više od deset posto godišnjeg prihoda, a sve zbog stranačkog igranja tehničkog direktora i kninskog nadcestara. Slučajno su oni u istoj stranci. Tako su Cestama Šibenik zabijena dva autogola: izgubili smo deset posto prihoda i nabildali konkurenciju.

Hoćete reći da postoji urota protiv vas ili župana od prvog dana?

- Ovo što ja govorim su činjenice, ne želim se baviti politikom. Ali izgleda da se politika počela baviti sa mnom.

To na vašoj funkciji ne možete niti izbjeći...

- I ja sam toga svjestan. Ali želim se držati struke, prije svega sam menadžer. Kad sam došao u firmu nikoga nisam maknuo, svima sam pokušao dati šansu. Šest mjeseci sam od njih tražio bilo kakve prijedloge i rješenja. Zatekao sam tvrtku koja nije organizacijski pripremljena za ova vremena.

Što to konkretno znači?

- O stručnom kadru bi se moglo puno pričati, kao i o unutrašnjoj organizaciji. Mi smo proizvodna firma koja nema niti radni nalog. Odnosno, mi čak ne znamo niti koliko nas košta svaki odrađeni posao, iako u administraciji imamo 20-ak zaposlenih svih za to potrebnih struka. Šest mjeseci sam tražio od kolega da mi ponude nekakav suvisao prijedlog, nažalost nisam dobio ništa. Činjenica je da smo nedovoljno produktivni, odnosno u određenoj jedinici vremena premalo odradimo.

I zbog toga je uveden taj famozni Pravilnik po kojemu je 70 posto plaće fiksno, a ostalih 30 posto ovisi o učinkovitosti radnika?

- Tako je! A to samo znači da u svakoj proizvodnoj firmi, a mi to jesmo, ne može biti zajamčene plaće. Svi zaboravljaju da smo mi trgovačko društvo, ono što ne zaradimo na tržištu neće nam biti pokriveno iz nekakvog županijskog proračuna ili nečeg sličnog. Zato ovim štrajkom pucamo sami sebi u nogu. Mi sudjelujemo na javnim natječajima, a svoje usluge prodajemo po propisanim normativima. Ako ih ne ispunimo, radimo s gubitkom. Pokušao sam to složiti u nekakav logičan sustav da pomognem i sebi kao direktoru i kolegama koji moraju operativno planirati.

(Župan Jelić i direktor Miljković / Foto: Duško Jaramaz/Pixsell)

E sad, što znači predloženi model učinkovitosti koji je dio Pravilnika o plaćama?

- Jedan posto plana znači 0,3 posto stimulacije Naprimjer, recimo da mjesec ima 176 radnih sati i cestar Šime u 176 sati mora odraditi na pet poslova. Ako cestar Šime odradi sve poslove u 176 sati, ima punu plaću. Ako odradi 90 posto poslova (70% fiksno + 90 x 0,3%=27% stimulacije) dobije 97% plaće, odnosno ostane bez tri posto stimulacije. Ili da još karikiram dalje, ako cestar Šime od četiri radna tjedna jedan cijeli tjedan ne radi ništa, dobit će 92,5 posto plaće, odnosno ostat će bez 7,5% stimulacije. I to je cijela priča o učinkovitosti. Zašto netko ljudima maže oči, ne znam.

Koliko je cestar Šime u prosjeku radio do donošenja Pravilnika?

- Po mojoj aproksimaciji (zato što nemamo radne naloge), tri i pol sata dnevno. Ako! Tvrtki poput naše ima 14 u cijeloj državi, a prema podacima za poslovnu 2022. godinu, Ceste Šibenik imaju najnižu dobit po zaposlenom, sedam puta manju od prosječne. Oni najbolji imaju 15 i 12 puta veću dobit po zaposlenom od nas.

Znači, tvrdite da su radnici neučinkoviti?

- Da, jer brojke ne lažu. Eto samo jedan primjer. Naša operativa broji cca 80 ljudi koji iz kruga firme kreću tek poslije 7.30 sati, iako radno vrijeme počinje u 7.00. To znači da za tih pola sata dnevno plaćamo 4 čovjeka za ništa. U krug tvrtke se dolazi puno prije 15.00, oko pola sata recimo, tu su dakle još dodatna 4 čovjeka, pola sata duže marende - još 4 čovjeka, Tih 1.30 sati je 12 ljudi dnevno, odnosno 15% radne snage je „viška“ ili toliko smo neproduktivniji od konkurencije koja radi od 7.00 do 15.00 uz pauzu od 30 minuta. Neučinkovitost je lijepi izraz za nedovoljan rad.

Često ste proteklih tjedana spominjali podizvođače...

- Zato što je njima davano više od trećine posla, te se godinama ponavljaju isti. Ne vjerujem da je to slučajno. Znam da ima poslova za koje mi nismo specijalizirani, poput horizontalne signalizacije na cestama. Ali ima poslova koje dobivaju uvijek isti podizvođači, iako Ceste Šibenik imaju vlastite ljudske potencijale i opremu da to odrade.

Ima li i tu politika ima svoje prste?

- Ne znam, o politici ne bih, ja govorim samo o poslu. Ali nitko me neće uvjeriti da će neki privatnik raditi neki posao, a da nema dobru zaradu. To nisu mali prihodi i tu sam se opako dirnuo u nečije interese jer sam taj dio poslova vratio u tvrtku i ove godine ih radimo u vlastitoj režiji. Unatoč internoj opstrukciji i štrajku, siguran sam da će se vidjeti pozitivan rezultat na kraju ove poslovne godine.

Nedavno ste na ovom portalu govorili i o možebitnoj krađi goriva...

- Nikada nisam govorio o krađi, već o ostvarenoj uštedi. Od 1. srpnja prošle godine uveo sam GPS praćenje vožnje i potrošnje goriva. Za deset mjeseci je ostvarena ušteda od 32 tisuće litara, odnosno 40 tisuća eura po sadašnjim cijenama. Želim reći da je isti vozni i strojni park u tom periodu potrošio toliko manje goriva, a ostvarili smo veći ukupni prihod. Čovjek se zapita gdje je to prije završavalo, a ne treba biti previše pametan da se to shvati.

Neću ni pitati jer mi nećete reći...

- Da imam dokaze, podnio bih prijavu nadležnim organima. Mogu pretpostaviti, ali neću reći naglas.

Možete li potvrditi dugogodišnje tračeve da su Ceste Šibenik služile kao stranački bankomat?

- Mislim da sam na to pitanje djelomično odgovorio kod izbora podizvoditelja i obujma posla kojeg su godinama odrađivali. Napomene radi, govorimo o višegodišnjim milijunskim iznosima (u kunama). Prije nego što sam došao na mjesto direktora čuo sam da su se u Cestama uhljebljivali stranački podobnici, izmišljala radna mjesta, a činjenica je da imamo preko 20% djelatnika koji su u bliskim rodbinskim vezama, puno susjeda iz istih mjesta itd. Neke od tih glasina su točne, neke nisu. Mene čak to i ne bi toliko smetalo, ako se pošteno odradi svoj posao.

Iz toga iščitavam da ima i onih koji ne rade.

- Nažalost, ima. Kao i svugdje. I oni su sada najglasniji štrajkači i protivnici Pravilnika.

Je li postojao sukob između vas i djelatnika i prije donošenja Pravilnika?

- Problem se pojavio u trenutku kada sam počeo tražiti rezultate. Činjenica je da nisam imao analitički obrađene podatke, mada ima jako puno zaposlenih koji su to trebali raditi i koji su za taj obim posla više nego dobro plaćeni. Čak sam doživio da me jedna kolegica s čuđenjem pita: „Što se vas tiče kako je bilo lani kad vi niste bili u firmi?” Svaki daljnji komentar je suvišan.

A ono što nam dodatno nije išlo na ruku, jest da su se promijenile tržišne okolnosti koje su se dodatno zaoštrile. Taj trend će se zasigurno i dalje nastavljati. Time sve naše slabosti sve više dolaze na naplatu. 

Da ne bi sve bilo crno, želim reći da mi imamo potencijala jer imamo većinom vrijedne i kompetentne djelatnike, solidnu opremu koju svake godine obnavljamo i suvereno vladamo tehnologijom naše djelatnosti, zato sam se i prihvatio ovog posla, samo se moramo efikasnije organizirani, odnosno moramo početi više raditi. I to je moj cilj, da postanemo mala, žilava i profitabilna tvrtke s dobro i pošteno plaćenim djelatnicima sukladno njihovom doprinosu i uloženom radu, bez uravnilovke.

No, taj Pravilnik je sad privremeno stavljen izvan snage županovim potpisom sporazuma kojim je prekinut štrajk.

- Sa sindikatima smo se dogovorili da oni do 31. srpnja pošalju svoj prijedlog kako mjeriti učinkovitost i dotad je Pravilnik u mirovanju. Sve do dana potpisa sporazuma i djelatnici i sindikat nisu predložili nikakav model mjerenja učinkovitosti rada, osim što su apriori bili protiv. Ako predlože bolji model od važećeg, sa zadovoljstvom ćemo ga prihvatiti i implementirati.

To je bila gesta dobre volje župana kao predsjednika Skupštine, da pokušamo naći nekakav modalitet da nastavimo dalje, jer štrajk nikome ne donosi dobro. Moramo biti učinkovitiji da bismo opstali. Bez toga nas nema, jer ako izgubimo npr. Hrvatske ceste kao kupca, koje nam nose 40 posto ukupnog prihoda, 40 posto ljudi iz operative mora ići kući, neće imati što raditi.

Koliko se štrajk odrazio na poslovanje, jeste li izgubili neke planirane poslove?

- Nismo ostvarili planirane prihode. Zato je Nadzorni odbor i donio odluku kakvu je donio... Jedina sreća u ovoj nesreći je što bi se veći dio neodrađenih poslova mogao nadoknaditi do kraja godine. Ja iskreno vjerujem u tu opciju za dobrobit svih nas.

Govorite o odluci o fingiranju da je štrajk zapravo bio godišnji odmor?

- Radi empatije župana prema djelatnicima Cesta Šibenik i stanju u kojem su se našli, jer im sindikat nije isplatio dio plaće za lipanj što je bila njegova obveza. On je dogovorio sa g. Lisičakom da se pokuša riješiti pat pozicija jer sindikati ne žele platiti štrajk, a Ceste Šibenik su već isplatile plaću za lipanj sukladno čl. 216 ZR. Ja radnike razumijem, oni su ostali bez plaće. U šestom mjesecu odradili su samo 56 sati. I to im je firma platila.

To je bila neka sića, neki su navodno dobili osam eura na račun.

- Dobili su po zakonu. Tih 8 eura je neto za isplatu, a ne neto plaća, vjerojatno je riječ o rati kredita. A onda im je još i Sindikat na tu siću obračunao svoju članarinu. Ono što meni nije jasno je zašto Sindikat bježi od svoje odgovornosti da ljudima isplati plaće. Laž je da nemaju novca, jer imaju poseban fond za to. Iz takvog fonda će se isplatiti plaće službenika sudova koji su u štrajku. Poslodavac nije dužan platiti štrajk.

Nadzorni odbor je, dakle, radnicima Cesta Šibenik ponudio ideju da im se dani provedeni u štrajku obračunavaju kao godišnji odmor. To se njima baš i ne sviđa, jer tako gube pravi godišnji...

- To je pokušaj da im se izađe ususret.

O kome sad ovisi ta odluka, čija je zadnja?

- Radnici su odbili takvu mogućnost.

Župan nedvosmisleno govori da HDZ stoji iza štrajka, mislite li i vi tako?

- Imam puno indicija da je tomu tako.

Radnici su uvjereni da vi odlazite s funkcije.

- Ja sigurno neću otići.

Kako mislite raditi u tako zatrovanoj atmosferi?

- Svi mi trebamo samo odraditi svoje profesionalne obveze za koje smo plaćeni ako želimo da tvrtka opstane.

Ali ovdje su i vaša dva slomljena rebra u pitanju.

- Onaj koji je to napravio za to će snositi konzekvence.

Hoće li taj radnik dobiti otkaz bude li proglašen krivim?

- Sigurno, to je teška povreda radne discipline.

Nismo spomenuli i problem Kolektivnog ugovora...

- Ovako, Kolektivni ugovor je na snazi do 31. listopada ove godine, u njemu piše i da razgovori o produljenu mogu početi dva mjeseca ranije, dakle u kolovozu. Mi smo to rekli i na onom pokušaju mirenja, da je prerano za pregovore, jer su nam šesti i sedmi mjesec najbitniji što se posla tiče. I zato kažem, i stojim iza toga, da su sindikati isprovocirali štrajk. Do štrajka nije trebalo doći, mogli smo sjesti u osmom mjesecu i sve dogovoriti.

Znalo se čuti od štrajkača da Pravilnik nije donesen po zakonu.

- To nije točno. Zašto onda nisu dali sudu da to procijeni? Ajmo se mi vratiti na sukus problema: problem su neradnici i oni koji ostaju bez dosadašnjih privilegija, a ti su manjina koji će morati početi raditi, jer tko će ti jamčiti plaću za nerad... nitko! Da je ovo privatna tvrtka, tko bi uopće pričao o svemu ovome? Pravila igre na tržištu su se promijenila, pravila postavlja vlasnik, ovo nije samoupravljanje. Oni brkaju funkcije, oni moraju samo biti pošteno plaćeni za svoj rad. Tko više radi, taj mora i više zaraditi, i tako je taj Pravilnik postavljen. To je pravedna raspodjela. Nažalost, nekome su argumenti bacanje stola na mene.

Jeste li očekivali da bi cijela ta situacija moglo tako eskalirati?

- Ne. Radim preko trideset godina, prošao sam lijepe i manje lijepe situacije, nikad u životu nisam doživio prijetnju, a kamoli fizički napad. Svi smo mi temperamentni, ali ovako nešto...

Novi prosvjed radnika najavljen je danas ispred Županije… (razgovor je vođen u četvrtak, 20. srpnja)

- Ovo je sada protuzakonito ponašanje radnika, poslodavac u ovom slučaju može podijeliti otkaze, jer to je kao da nisu bili na poslu. Oni ne rade od ponedjeljka. Sindikati znaju da je to nelegalno, ali ih potiču da to rade. Kad tome dodamo nedavni poziv predsjednika Sindikata na izvršenje nezakonitih djela izbacivanja župana i direktora iz ureda te pozivanje na fizički obračun i nasilje, kojeg sam i bio žrtva, svima nam se nameće pitanje je li to Sindikat ili neka druga organizacija...

ŠibenikIN vas je fotografirao u šetnji gradom na dan kad se saznalo da su vam slomljena rebra.

- Išao sam u Državno odvjetništvo po rješenje. Boli me kad hodam, ali moram funkcionirati.