Budući da je Hrvatska, usporedi li se s drugim europskim i svjetskim zemljama, čitavo vrijeme trajanja pandemije imala prilično blage mjere, ne možemo govoriti od dugotrajnom lockdownu. Jesu li dva tjedna izolacije dovoljna da ostave negativne posljedice na osobu?

Prema podacima jednog istraživanja, kad se dogodi ekstremna promjena okoline u kojoj svakodnevno boravimo, ta promjena s vremenom počinje mijenjati i nas same. Dovoljna su tri tjedna izolacije da iskusimo promjene u higijeni spavanja, imunološkom, endokrinom, metaboličkom i neuro-kognitvnom sustavu. Samoizolacija osim navedenih smetnji, također može voditi i do anksioznosti, depresije, paničnih napadaja, povećane iritabilnost i ljutnje te usamljenosti.

Ipak, netko se s njom nosi izuzetno lako i iskoristi to vrijeme za sebe, dok drugim ljudima teško pada. Kako smanjeni društveni kontakti utječu na introverte, a kako na ekstroverte?

Ekstroverti su manje osjetljivi na dopamin, pa stoga trebaju puno stimulacije da bi imali dovoljno energije. Oni su orijentirani na svoju okolinu, na djelovanje i entuzijazam,  dok su introverti daleko osjetljiviji na kemikalije mozga, a pretjerana stimulacija može im brzo postati zamorna. Za razliku od ekstroverta, manje će održavati kontakt s drugim ljudima putem zooma ili videopoziva, koristiti društvene mreže za komunikaciju te rjeđe preuzimati inicijativu za interakciju s obitelji i prijateljima, radi čega mogu imati povećanu razinu usamljenosti.

Koliko dugotrajna izloženost lošim vijestima utječe na psihu, raspoloženje, motivaciju i slično? Svjedoci smo da neki ljudi žive kao da se ništa oko njih ne događa, dok su drugi opsjednuti bolešću, statistikama i brojevima.

Važno je da smo svjesni svojih misli, osjećaja i potreba, u sadašnjem trenutku. Ako smo mislima stalno u budućnosti to nas čini tjeskobnima. Dobro je promišljati o tome što nas smiruje, a što čini još više uznemirenima. Trebamo raditi na razvijanju psihološke otpornosti. Naime, osobe s visokim razinama psihološke otpornosti samopouzdane su, strpljive i fleksibilne u promjenjivim životnim okolnostima, imaju naglašen smisao za humor i naglašenu potrebu za vjerom te nisu sklone proživljavanju visokih razina stresa.

Treba li, dakle, osoba od ranije biti 'psihički jaka', ili ipak može složiti neke mehanizme obrane s kojima bi se lakše nosila sa stresom i negativnošću?

Obrambeni mehanizmi su psihološka obrana, odnosno strategije suočavanja sa stresom, traumom, prijetnjama samopoštovanju i socijalnom statusu i izazovima prilagodbe životu. Oni mogu biti svjesni, namjerni, prilagodljivi i usmjereni uglavnom na vanjske izazove, ali u mnogim slučajevima su nesvjesni, nenamjerni, potencijalno neadekvatni, usmjereni uglavnom na upravljanje unutarnjim nelagodama djelujući na način da iskrivljuju stvarnost. 

Što pojedinac može učiniti da si olakša?

Svatko će za sebe najbolje procijeniti što mu pomaže održati mir. Potrebno je  osmisliti strukturu dana, postaviti dnevne ciljeve, odražavati socijalne odnose, baviti se fizičkom aktivnošću, ali i izbjegavati pretjerano informiranje, osobito iz neprovjerenih izvora. Također, bilo bi dobro izbjegavati pojačanu konzumaciju alkohola, cigareta i drugih sredstava ovisnosti, što se u situacijama visokog stresa zna javiti kao potreba, a što nam ne pomaže. 

Prema vašim iskustvima, ostavlja li preboljeni covid negativne posljedice i na psihu, raspoloženje osobe, i slično? Je li moguća i pojava depresije? 

Covid 19 nije uzročnik depresije, ali kod nekih osoba može biti okidač. Nakon što prebolimo Covid, fizički se možemo osjećati dobro jer smo svjesni da je najgore prošlo, ali mogu nam se javiti depresivna i anksiozna raspoloženja, kao jedan od mogućih postcovid simptoma. Klijenti navode simptome poput pada energije, kroničnog umora, naglašene potrebe za snom ili pak nesanicu, gubitak apetita, doživljaj tjeskobe u grudima,  gubitak volje za društvenim kontaktima, naglašen osjećaj usamljenosti. Naš um, kada prepozna tjelesne simptome, polako kreira i ostale simptome, kako bi upotpunio depresivnu sliku. Ovo je, nažalost, sve češći skript zbog kojeg se ljudi obraćaju liječnicima obiteljske medicine, psihijatrima i terapeutima.