'Zašto?

Karanfili, ruže, bombonijere, popusti građevinskog materijala, popusti na kozmetike i seksi donje rublje, popusti na zabave u kockarnicama u pratnji lakih nota. Stiže 8.Mart! Dan je to kada uobičajeni seksistički komentar kolege bude „samo za vas, danas je vaš dan“, kad vas uobičajeno nasilni muž/partner odluči, umjesto šake, počastiti čokoladom, a poslodavac vam pokloni ružu da nadomjesti činjenicu da radite za manje para od svojeg kolege na istom radnom mjestu. Recimo, ministar obrazovanja je učiteljice i odgajateljice počastio koeficijentom koji će njihove plaće sasvim sigurno ostaviti u domeni ocjene „nedovoljan“, kada ga se stavi u kontekst rastuće inflacije i najviših cijena hrane i pića u Europskoj uniji. Ali čemu panika, učiteljice i odgajateljice svoj posao obavljaju kao poziv, ne za plaću ili dostojanstven život.

Dan je to kada ćemo nakratko zaboraviti i na porazne podatke o nasilju protiv žena, a crveni karanfili kojima se iskazuje poštovanje, briga o ženama, zainteresiranost za kreiranje društva ravnopravnosti za par dana će uvenuti, završiti u otpadu, a medijske stupce opet će puniti naslovi o ubijenim i zlostavljanim ženama i djevojčicama?

Dan je to kada ćemo nakratko zaboraviti na činjenicu da nikakve pravedne raspodjele kućanskih poslova i odgajanja djece nema i dan kada će večera u nekom restoranu nadomjestiti godine neplaćenog rada u obitelji koji je pao uglavnom samo na leđa žena?

Dan je to kada se nećemo htjeti baviti ratovima i retorikama koje našu djecu žele ponovno prisiliti na odsluženje vojnog roka. Dan je to kada ćemo pomalo zaboraviti da svaki dan gledamo genocid koji se događa pred našim očima, a koji još nismo nedvosmisleno osudili. Ljubavni film u obližnjem multipleksu bit će dovoljan da to ostavimo po strani?

Možda ćemo zaboraviti i činjenicu da su nam djeca otišla, bolje rečeno, pobjegla iz države u kojoj ne možeš više unajmiti ili kupiti ni garažu, u kojoj ne možeš otvoreno reći koga voliš i u kojoj te svake prve subote u mjesecu podsjećaju da si nerazumna, da nemaš pravo donositi odluke o vlastitom tijelu i zdravlju. Uz dobro, crno vino na popustu svašta se može zaboraviti?

Onoj nekoj koja ovih dana pokušava doći do informacije o tome gdje i na koji način može prekinuti trudnoću bez da o tome sluša prodike, popovanja, mudovanja i molitve na putu do bolnice (ili da putuje u drugi grad ili državu) možda pomogne koncert na kojem će slatki tip pjevati o „nesuđenoj ljubavi“ ili neka stand-up komedija na naš račun?

Svakako će nam biti lakše kada brigu o skrbi djece u nedostatku mjesta u vrtiću, u nedostatku vrtića i nedostatku javnog prijevoza od udaljenijih mjesta u županiji do prvog mjesta s vrtićem zamijenimo pićem s prijateljicama na koje nismo otišle već godinama jer smo morale čuvati djecu. Ali nema veze, imamo bake koje nakon cijelog životnog vijeka rada za plaću i rada bez plaće čuvaju našu djecu dok se novac gradova i općina troši na plaćene članke i turističku infrastrukturu?

No, ako nam karanfili, čokolade, komičari, filmovi, večere i popusti građevinskog materijala ne brišu gorak okus nejednake plaće, neplaćenog rada, manipulacija s koeficijentima, slobodnim danima, godišnjima, izrabljivanja, seksističkih upadica, neželjenih pogleda, dodira, udaraca, ubojstava, nebrige za osnovnu socijalnu infrastrukturu, nebrige za odgoj i obrazovanje naše djece, pokušaje prisile na vojne igre moćnika čija djeca nikad neće u rat, nepostojećeg zdravstvenog sustava, nepostojećeg sustava skrbi o starijima, preskupog života, nedostojnih životnih prostora koji se rentaju za suho zlato, uplitanja u jajnike, maternice, uplitanja u odabire partnera i partnerica, životne odluke, „šta će selo reć'“ priče, „čigova si mala“ priče i ostale otrove koje svakodnevno vidimo i živimo, pridružite nam se na šetnji od Trga Poljana do Trga Republike Hrvatske.

Pozivamo sve naše sugrađanke i sugrađane koji mogu misliti i vidjeti pravednije društvo, društvo gdje su svi pozvani govoriti o sebi, pozvani živjeti dostojanstvene, ispunjene i smislene živote, kakve god su zamislili. Obilježimo taj osmi mart kako spada, glasne i ozbiljne, da nas se čuje i vidi', poručuju iz Udruge Š.U.M. i Udruge Fotopoetika.