Izložba predstavlja rezultate istraživačkih aktivnosti Odjela za kulturno-povijesnu baštinu Tvrđave kulture u razdoblju od 2017. do 2021. godine. Upravo je jedan od glavnih ciljeva te ustanove sustavno istraživanje fortifikacijskog sustava Šibenika i okolice kako bi njegovi ostatci bili poznati i dostupni svim posjetiteljima šibenskih tvrđava.

- Ova izložba je rezultat našeg sveukupnog rada u zadnje četiri godine, i predstavlja 16 lokaliteta od kojih su tri na tvrđavi sv. Mihovila koji dosad uopće nisu zapaženi kao dio utvrde. Tu je i pomalo zasebna priča oko tvrđave sv. Ivana i još 12 lokaliteta u nekadašnjem srednjovjekovnom šibenskom distriktu od Velima kod Stankovaca do Rogoznice, a u zaleđu do Unešića i Goriša. Može se reći pa čak i  nažalost da imamo toliko fortifikacijskih lokaliteta jer nam je povijest bila takva kakva je, puna ratova. Velik dio tih lokaliteta dosad uopće nije bio poznat. Primjerice, kad sam pričao s jednom kolegicom iz Galicije, provincije u Španjolskoj, njima su još očuvani rimski zidovi i od tad nije bilo ratova. Dosta smo toga znali da postoji, a dio koji smo znali našli smo temeljem povijesnih izvora, crteža i grafika i išli provjeriti ima li li tamo nešto – kaže Josip Pavić.

Kao najzanimljivije za sam grad Pavić je istakao rupu u zidinama tvrđave sv. Mihovila u koju je prvi ušao baš Andrija Nakić.

Dugo smo istraživali što bi to moglo biti i došli smo do zaključka da je riječ o zahodu. Zanimljiva je i priča kako je jedan drniški osmanski plemić gradio jednu kulu kojoj danas nema ni traga i koju smo pronašli preko toponima. Mlečani su se uspaničili da on radi kulu, a on je rekao da gradi sebi kuću. Iz tih, ajmo reći zapisanih malih životnih priča iz života na granici, proizlaze i naša istraživanja. I to nije sve, veliki dio uopće nije arheološki dotaknut – kaže Pavić.

Nakić nam je prepričao svoj doživljaj ulaska u nepoznato.

- Sva sreća da je od kad je taj WC na Mihovilu prošlo dugo vremena pa nisam ništa osjetio, nikakve mirise. Šalu na stranu, otvor je bio specifičan. Pretpostavljali smo da je to jedna struktura kakve ima i na Kninskoj tvrđavi i da je riječ o tajnom prolazu gdje bi branitelj pokušavao iznenaditi napadače na tvrđavu. To je bila prva pretpostavka. Na kraju, kad smo napokon ušli unutra uz pomoć naših speleologa Mihovilaca shvatili smo da je riječ o prostoru koji ide vertikalno nekih 12 metara i onda nam je bilo lako pretpostaviti da je riječ o zahodu. Ne možemo reći da je najstariji poznati zahod u Šibeniku, ali svakako je prvi koji je znanstveno obrađen. Ne možemo ga točno datirati, ali pretpostavka je da je riječ o 14. ili 15. stoljeću – kaže Nakić.

Čovjek je inače dosta visok, preko 200 centimetara sigurno pa nas je zanimalo koliko mu je izazovno uvlačiti se u takve uske prostore i pati li od klaustrofobije.

- Bilo je par puta problema, pogotovo u nekim špiljskim objektima, ali nekako se natjeram jer je znatiželja jača od svih strahova. Uspijem se nekako nagovoriti – govori Andrija Nakić.

Izložbu na tvrđavi sv. Mihovila možete pogledati od danas do 27. rujna.