Ornela je majka dvije cure, to joj je najvažnije u životu, a nakon toga je poduzetnica, reći će da su to avanture kroz koje prolazi, od raznih udruga i poslova, ali je i humanitarka.
Poduzetnički put je počela Bubamarama, odnosno, samo je ona bila bubamara, a kasnije je to preraslo u profesionalni servis za čišćenje. Sada ima 30 bubamara, u sezoni duplo. Ima veliku ljubav prema automobilima pa je vozila i taxi.

- Jako volim voziti auto. To je bio ispušni ventil, zabava, radile su diskoteke pa je bilo posla. Uživala sam u svakom trenutku - kaže prva taksistica u Šibeniku.

Trenutno se bavi, zbog pandemije, UVC lampama jer profesionalna sredstva za čišćenje i strojevi nisu dovoljni za dezinfekciju u novom normalnom.

- Na poziv dva moja partnera, krenuli smo u novu avanturu. Zaljubila sam se u prvi susret s tehnologijom i tako je moj servis kompletan. Tehnologija čisti zrak i površine - priča nam.

Pandemija i potres

U vrijeme koronavirusa, donirala je takve uređaje potrebitima, a donirali su i za covid kontejner ispred bolnice. To je bilo prije gotovo godinu dana.

- Donirali smo ih i Cvjetnom domu, jako sam osjetljiva prema toj populaciji. Jako mi je bilo tužno da ih nitko ne može posjetiti. Odmah zaplačem. Jako me boljelo i morala sam ublažiti njihov teški život - kaže nam dodavši kako, dok nismo znali što se događa na početku pandemije, ona je sazvala svoje radnice, bili su potišteni, rekle su da će i dalje raditi kome treba. Šali se da su izgledali kao vanzemaljci u zaštitnim odijelima.

Udružila se Udrugom poslovnih žena Krug iz Splita, ‘moje žene’, kako ih zove, a ona je sada predsjednica takve šibenske udruge, i donirali su maske i sve što je trebalo potrebitima.

Pomaganje joj je u genima, mama joj je Ana Paić, umirovljena medicinska sestra koja je 2019. godine proglašena Šibenskom grandecom. Tako maske i lampe nisu jedina humanitarna akcija u kojoj je sudjelovala ili organizirala Kako je emotivna, pogodila ju je nesreća ljudi uzrokovana razornim potresom.

- Sretna sam samo kad su ljudi oko mene sretni. To nekad zna biti malo teško, ali živim s tim. Kažu da izgledan blentavo jer bi svakome pomogla, ali tako sam odgojena. Došao je potres.

Gledala sam provjereno i vidjela sedmomjesečnu bebu koja spava u automobilu. Zvala sam predsjednicu Kruga iz Splita. Rekla sam joj ‘akcija, krećemo’. U nekoliko sati se uključio i Dubrovnik, uz Šibenik iz Split. Skupili smo novac, našli kamp kućice, napunile automobile, sjele i krenule gore - kaže da je to mala kap u moru velike pomoći, ali itekako vrijedna.

Kad je došla u Petrinju, uvjerila se da im treba pomoć i bez potresa.

- To je strašno. Ne znam kako objasniti. Što je sreća? Sreća je mama te bebe. Ti ljudi su nasmijani i sretni u šatoru. Materijalno je nebitno, ali drago mi je da su na toplom jer je dan nakon počeo padati snijeg - priča nam kako su smjestili dvije obitelji i kako je imala osjećaj da može letjeti od sreće, ali pomiješane s tugom.

Prije toga, iako ne priča rado i kaže da joj je neugodno, sudjelovala je u kupovini kontejnera. Ornela kaže da je druženje s drugim poduzetnicama iz Udruge ohrabruje, zajedno putuju na kongrese, predavanja. Teško je biti privatnica i poduzetnica, ali ona ima energije koliko god treba.

- Uz moje radnice, bez kojih ne bih mogla ništa. Prije mjesec dana smo imali Zoom konferenciju Upravnog odbora nacionalne udruge poslovnih žena. Kongres će ove godine biti kod nas u Šibeniku. Jako sam ponosna na to, ali svjesna sami ogromne odgovornosti. Dolaze top žene, pokazat ćemo im Šibenik, ali i centar Trokut gdje mi je ured, ABC Centar, planiramo posjet sv. Nikoli. Prije dvije godine smo bili na tvrđavi Barone - priča nam o planovima za svibanj, ako bude sve u redu s epidemijom.

Nema udruge ni udruženja bez Ornele

Ornela je vlasnica i obrta pa je aktivna u Udruženju obrtnika. Nije joj teško jer voli doprinijeti gdje god može.

- Drago mi je ako mogu svaki dan napraviti nešto za bar jednu osobu. to me ispunjava. Tako sam krenula, ušla u Skupštinu prije sedam godina, a sada sam u Upravnom odboru, predsjednica sam Ceha uslužnih djelatnosti. Ne znam treba li uopće sve to nabrajati, ali trudim se sve to odraditi sa srcem - iskreno će.

Žene koje rade koliko ona, uglavnom se posvete poslu, ali ona je jednako posvećena obitelji i humanitarnoj pomoći, ali voli pročitati dobru knjigu. Kaže da svatko treba imati hobi u životu.

Djetinjstvo obilježio MDF

Nominaciju za Grandecu je doživjela, kako kaže ‘šokovito’.

- Nije mi baš leglo. Svaku Grandecu sam bila u Muzeju, popratila, vidjela i pružila podršku tim divnim ženama. Smatram da ima puno žena koje su trebale biti tu, ali netko me predložio pa ne znam što bih rekla. Posebno zbog mama koja ima tu titulu. Zbunilo me. Nisam nikome rekla, ali evo, pročitat će ovaj intervju - kaže uz naputak da bi baka bila ponosna, koja joj je bila vodič u svemu u životu.

Ornela je odrasla na Gorici, igrali su se od katedrale do sv. Mihovila i to joj ej bilo dvorište. Uvijek je bilo veselo i puno ljudi. Ponosna je na svoju veliku obitelj.

- Dida je uvijek govorio ‘jadna kuća bez puna svita’, nikad ispod deset ljudi nije bilo na ručku ili večeri. Imala sam predivno djetinjstvo obilježeno MDF-om. To ne propuštam ni dan danas. Uvijek tražim djecu koju bih vodila na predstavu. Kad se diže ili spušta festivalska zastava, to je moje djetinjstvo i moj život. Plačem na pjesmu Zdravo maleni. Ne mogu to objasniti - kaže nam, a to nam je ipak dovoljno objasnilo kakva je ova divna žena. Grandeca!