Film je nastajao tijekom petnaestak godina i prati obnovu  Vitićeva antologijskog djela – nebodera u Laginjinoj ulici u Zagrebu. Dva desetljeća duga borba stanara i suvlasnika stanova za obnovu tzv. šarenog nebodera prikazana je kroz arhivske snimke te svjedočanstva bivših i sadašnjih stanara Vitićeve zgrade, arhitekata i aktivista, a dramatična bitka odraz je šireg društveno-političkog konteksta koji uključuje kako nepoštivanje prava na stanovanje, tako i sustavno zanemarivanje, pa čak i uništavanje socijalističke arhitekture i urbanističkog nasljeđa. Tako jedna zagrebačka zgrada postaje ogledalo kolektivne društvene erozije vrijednosti i zajedništva.

Ovaj “neočekivano emotivan film i fantastičnu fresku jednog društva u tranziciji” (Pavica Knezović Belan, Jutarnji list) prikazujemo na 107. obljetnicu rođenja Šibenčanina Ivana Vitića, a projekciju će pratiti i gostovanje redatelja Borisa Bakala s kojim će razgovarati selektorica filmskog programa Kuće umjetnosti Arsen Jelena Svirčić. 

Ivan Vitić diplomirao je 1941. godine na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Arhitektonski ured osnovao je 1951. i na njegovu je čelu bio sve do smrti 1982. godine. Iako je bio svojevrsni “enfant terrible” jugoslavenske arhitektonske scene, sudjelovao je na državnim prezentacijama u svijetu, poput Izložbe suvremene jugoslavenske arhitekture u Londonu 1959. godine. Ukorijenjen u mediteranskoj kulturi, kao “temperamentni arhitekt lucidnog karaktera” primjenjivao je kolorirani dijagram (što je utjecaj grupa De Stijl) na pročeljima zgrada u Laginjinoj ulici u Zagrebu, kao i na hotelu Jadran u Šibeniku. Kao arhitekt, Vitić je izveo više od stotinu građevina.

Upravo je Vitić jedan od stvaratelja hrvatske poslijeratne moderne, autor čijim su se djelima inspirirali mnoge generacije arhitekata i studenata arhitekture sve do današnjih dana. Njegove brojne realizacije nastale su u sintezi iskustva internacionalne moderne arhitekture i elemenata lokalne graditeljske tradicije. Takav Vitićev pristup očituje se posebno u velikom broju njegovih građevina izvedenih u Dalmaciji, poput osmogodišnje škole u Šibeniku (1947), Društvenog doma u Komiži na Visu (bivši Dom JNA, 1961), zgrade Socijalnog osiguranja u Zadru (1958) i dr., a Vitićeva stambena zgrada u Laginjinoj ulici u Zagrebu (1958) postala je posljednjih godina landmark hrvatske poslijeratne moderne i kanonski primjer za diskusiju o modernom projektu.

Najvažniji Vitićev projekt u Šibeniku svakako je bila izvedba bivšeg Doma JNA, gdje je danas Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, i to na mjestu porušene zgrade Narodne kavane. Metodom kontrasta Vitić je napravio iznimno uspješan spoj starog i modernog, a JNA kao investitora uspio je uvjeriti da na gradski bedem postave skulpturu svetog Mihovila. Vitićevi projekti su i blokovi građevina na obali – zgrada županije, hotel Jadran i ex kino Šibenik.

Ivan Vitić umro je 21. prosinca 1986. godine.