Teško je objasniti nekome izvan Šibenika zašto spomenik na Baldekinu kad je hladno ima rukavice, zašto mu netko stavi jaknu kad puše, zašto ima šal Funcuta oko vrata i dres Šibenke preko kipa kad su utakmice.

Zašto je netko u covid pandemiji Draženu stavio masku na lice, zašto često vidimo roditelje koji sjede na klupi i djecu upoznaju s čovjekom kojeg će Šibenčani, ali i Hrvatska pamtiti vječno i koji je inspiracija svima, ne samo sportašima.

Zato s nestrpljenjem očekujemo premijeru dugometražnog filma ‘Dražen’, producenata Ljube Zdjelarevića i Ivora Šibera iz produkcijske kuće Kinoteka, u režiji Danila Šerbedžije i prema scenariju Ivana Turkovića-Krnjaka, a koja se očekuje 22. listopada na Draženov 60. rođendan. 

Pitate se kakve veze ima Mile Kekin s filmom o Draženu Petroviću? Htjeli smo napraviti intervju uoči koncerta na posljednjem Regiusu koji će se održati idućeg vikenda na Martinskoj pa smo saznali da Mile u filmu igra legendarnog trenera Mirka Novosela.

Priča će obuhvatiti sve važnije faze Draženovog života, od djetinjstva i odrastanja u Šibeniku, briljantnu košarkašku karijeru u Europi i SAD-u, do ratnog perioda, romantičnih veza, sve do tragične smrti u automobilskoj nesreći 1993. godine.

Kekin nam je pojasnio kako se ‘našao’ u filmu, što zna o Draženu i košarci, ali pričali smo i o turneji ‘Soundtrack za život’ u sklopu koje dolazi u Šibenik.

Razmišljao sam otkud Mile Kekin sad glumac, ali kad se sjetim vaših spotova, nije to toliko nevjerojatno. Kako ste ‘završili’ u ovom filmu?

Da, nešto glumačkih vještina sam stekao glumeći u spotovima kojih se nakupilo već stotinjak. Prvu ulogu u Bitangama i princezama sam dobio tako što sam glumio u spotu Hladnog piva, mislim za Roštilj. Režisera Gorana Kulenovića sam inače poznavao s malog nogometa, a on je ponekad bio mišljenja da ja uvjerljivo glumim i na terenu kad se pravim da me netko faulirao u šesnaestercu. Možda je to razlog zašto me angažirao za ulogu Erotomana Saše.

Kasnije sam glumio sporedne uloge u raznim filmovima, sinkronizirao crtiće… Ne bih sebe nazvao glumcem, ali mogu iznijeti sporednu simpatičnu ulogu koja zahtjeva neurotičnog lika. S tim da moram naglasiti da Mirko nije bio nimalo neurotičan, čak štoviše. 

Pratite li inače sport, košarku? Jeste li imali priliku gledati Dražena pod Novoselovim vodstvom u Ciboni?

Od sporta pratim malo nogomet kad su europska ili svjetska prvenstva. To mi je ostalo od mlađih dana kada bi mi otac doma  gledao utakmice. 

Kako sam odrastao u malom mjestu u Njemačkoj, nisam se susretao s drugim sportovima osim s nogometom. Ne sjećam se da smo u imali ijedno košarkaško igralište. S košarkom sam se susreo tek kad smo deselili u Zagreb. To je bilo vrijeme kada je košarka cvala, sjećam se naravno Draženovih utakmica pod Mirkom Novoselom, utakmica Cibone, Jugoslovenske reprezentacije  i hrvatskog Dream teama. Sjećam se i 1992. kad smo igrali i poveli protiv nedodirljivih NBA-ovaca, ali nikad sebe ne bih opisao kao velikog poznavatelja košarke pa sam iskoristio i snimanje ovog filma da nešto i naučim ali i da  se podsjetim na te blistave trenutke.

Dražen je kazao kako je talent respektirao do 16. godine. Nakon toga se priklonio teškom radu. Ovo se vjerojatno, ili sigurno, može primijeniti i na glazbu, glumu... Što ste naučili od njega?

To sam naučio vrlo rano. Talent je samo pretpostavka da bi mogao doći do rezultata u bilo čemu. Džabe potrošeno vrijeme ako nemaš baš nikakav talent. Bilo kakvu nadarenost važno je nadograditi radom zašto su potrebni sati i sati sjedenja, treninga ili vježbanja, ovisno s čime se baviš. To se u filmu lijepo opisuje, ta Draženova fokusiranost , da ne kažemo opsesivna posvećenost košarci koja je potrebna ako želiš do vrha.

Kako ste se pripremali za ulogu legendarnog trenera Mirka Novosela koji je zaslužan za neke od najslavnijih stranica povijesti u zagrebačkom i hrvatskom klupskom sportu?

Za početak sam pogledao sve o Mirku Novoselu i Ciboni što sam mogao, sve dokumentarce, snimke i njegova gostovanja u sportskim emisijama. Mirko mi se učinio kao vrlo fokusiran i pragmatičan čovjek, nije pio alkohol, nije bio sklon nekim ekstravagancama. Nije lako tumačiti likove bez nekih većih poroka ali srećom je Mirko imao i svoju temperamentnu stranu. 

Htio sam saznati što ga tjeralo naprijed i naročitoi kakav je bio njegov odnos sa igračima. Mislim da je i u scenariju lijepo prikazano kako se trudio biti igračima više od trenera. Tražio je i osobni ljudski kontakt sa tim mladićima i  bio im je i neka vrsta lifecoacha pa i oca kad je trebalo. U filmu je lijepo prikazan taj odnos sa Draženom koji je naravno imao silnu potrebu da opravda njegovo povjerenje čim je prešao u Cibonu i ostane vježbati bacanja nakon što svi igrači već odu doma. 

Ipak, prvenstveno ste glazbenik, uskoro dolazite u Šibenik na Regius na kojem ste posljednji put bili 2017. godine kao Hladno pivo. Sportskim rječnikom, ovo je povratak nakon transfera u ‘& Bend’. Za one koji nisu bili u Azimutu na koncertu, objasnite im koja je razlika.

Bila je to pretpremijera albuma i benda. Sad sviramo već godinu dana zajedno, zvučimo puno kompaktnije i bolje nakon odsviranih 50ak koncerata. 

U Azimutu sam predstavljao nove pjesme, a ovdje će biti kombinacija svega što sam napisao posljednjih 35 godina, od prvih albuma Hladnog piva pa do zadnjeg Nježno Džonom, sviramo i ono što publika dovikne jer nikad nemamo čvrstu set listu i zato se jako veselim koncertu u Šibeniku na Regius Festivalu.