Došla prije sedam godina, još nije otišla

Magdalena je Zagrepčanka koja živi u Šibeniku posljednjih sedam godina, majka dvoje djece, a treće je na putu. I to je to, reći će za sebe. Ipak, ako je i ne poznajete, gotovo sigurno ste bili na nekom kulturnom događanju iza kojega stoji upravo ona, uz ostatak ekipe iz Azimuta. U radnoj knjižici joj piše da je grafička urednica, mada nikad nije radila u struci.

Dok je Šibenčanima Šibenik zadan kao životna baza, njoj je to bio izbor.

- To je bila jedna čudna faza u mom životu, između poslova sam prihvatila raditi sezonu u bivšem baru ‘Vino&Ino’. Došla sam i još nisam otišla - kaže u šali.

Za Magdalenu kažu da je duša koja stoji iza svih kulturno-umjetničkih programa u Azimutu, a ona kaže da je samo dio ekipe koju još čine njen životni partner Hrvoje Jelković te Josip Bačelić. Azimut je po svemu što se tamo događa kulturni centar, iako službeno nema taj status. Zahvaljujući trudu ove kreativne ekipe, slobodno možemo reći kako se tamo nekad skupljala voda koja je Šibenčanima značila život, a danas Azimut predstavlja kulturni život grada.

- Svatko od nas ima svoj dio i daje doprinos. O svemu odlučujemo zajedno, a kako smo puni ideja, to sve treba filtrirati. Krenuli smo s projektom ‘Art field’ koji je trebao sve više ljudi, kroz mjesece koji nisu u sezoni, izvući vani i zainteresirati ih za umjetnost. Počelo je s radionicama i izložbama u gornjem prostoru koji je i galerija. Imali smo radionicu 3D printanja, paper mache-a, 3D mappinga i trudimo se imati što više takvih sadržaja - pojašnjava nam.

Virtualna kultura

Iako je pandemija zaustavila većinu događanja uživo, Azimut je hrabro zakoračio u virtualni svijet i svojoj vjernoj publici ponudio barem malo razonode.

- Imali smo ‘Crtu iz dnevnog boravka’, ‘Priču iz dnevnog boravka’, a sve je krenulo suradnjom sa Snježanom Klarić i Fotopoetikom, prvo smo obilježili Dan književnosti.

Svaki vikend smo odabrali novi smjer kako bi mogli uključiti sve umjetnike i ljude koji se bave kreativnim radom. Završilo je Božićnim tinelom, koji je zamišljen kao prodajna izložba pred Božić. Trebala je Šibenčane uputiti na to da, ako će već trošiti novac na poklone, neka ga potroše na šibenske umjetnike, da stave nešto šibensko ispod bora. Na žalost, nije bilo moguće fizički organizirati tu izložbu pa smo i nju prebacili u virtualni svijet - priča Magdalena.

Gotovo svatko tko se bavi kreativnim radom ili nekom vrstom umjetnosti svoje mjesto može pronaći u Azimutu, koji je poznat i po odličnim koncertima, ali i glazbenim događajima kao što je ‘Long play day’.

- To je sajam ploča i knjiga koji je uvijek popraćen koncertom. Posjećenost je odlična, a vodeći se time, napravilo smo i par buvljaka s porukom da odjeća nije za smeće, samo zato što je osoba više ne želi nositi. Danas ih radimo na redovnoj bazi, a zanimljiv je i ‘Zelenarium’, odnosno buvljak biljaka. Zasad se održao samo jedan, ali plan je na proljeće, ako popuste mjere, napraviti još jedan s proljetnim biljkama - kazala je suvlasnica Azimuta.

Suradnja s Inkluzijom

Magdalena surađuje i s raznim udrugama, a valja istaknuti suradnju s udrugom ‘Inkluzija’ koja brine o osobama s posebnim potrebama.

- Javili su nam se prije tri godine s pitanjem bi li mogli na par satu tjedno zaposliti njihove članove kao način da ih se kvalitetno uvede u društvo, da imaju i neki svoj novac i da se osjećaju korisno. U početku ih je bilo dvoje, a sve tri godine imamo Nedanu za koju se nadamo da će i dalje biti s nama - ponosno će.

Magdalena je i glazbenica, iako će ona reći da to nije, već da je iz hobija svirala klavijature u šibenskom bendu Diskodelija. Uz to i crta, iako joj nije drago što smo to spomenuli.

- Svaki neostvareni umjetnik počne promovirati druge umjetnike, pa tako i ja - kaže kroz smijeh, a ozbiljno dodaje da u slobodno vrijeme tek ‘crtkara’.

O svemu priča kao da je uobičajeno koliko pomažu raznim umjetnicima, koliko Šibenčanima daju kulturnih događanja. Realno, da ne postoji Azimut, Šibenik bi u kulturnom smislu danas bio prilično siromašan. Sve to košta, a od velikog broja kulturnih događaja ne zarade doslovno ništa.

Umjetnička mecena

Osim toga, ne moraju se umjetnici njima javiti, Hrvoje i Magdalena umjetnicima, za koje smatraju da to zaslužuju, nude izlaganje u Azimutu i svu pomoć koju im mogu dati da bi njihov rad bio vidljiv široj javnosti.

- Prošle godine smo gotovo sve izložbe sami financirali jer projekt ‘Idemo do grada’ nije realiziran zbog epidemiološke situacije, a inače si pomognemo s nekim natječajem kao što je taj. Ipak, to nikad ne pokriva količinu izložbi koju mi radimo. Svako printanje knjižica i promocija koštaju. Nije teško uložiti u umjetnika, znamo da radimo nešto dobro - kaže nam tonom glasa kao da je to što rade uobičajeno, a nije.

Rijetko koja galerija, pogotovo privatna, umjetnicima daje sve što daje Azimut. U pravilu sami moraju pronaći sponzore i dobro se namučiti, a ova nesebična ekipa tu muku svodi na najmanju moguću razinu. S izložbama nisu stali ni u vrijeme pandemije, radili su ih na otvorenom, na travnjaku ispred Azimuta i to je bila predivna galerija s katedralom u pozadini.

Prva umjetnička rezidentura u Šibeniku

Organizirala je i prvu umjetničku rezidenturu u Šibeniku. Naime, na mjesec dana su ugostili beogradsku umjetnicu Anu Vujović, kojoj je atelje bio Azimut, a sve je završilo izložbom posvećenom Šibeniku, vodi, bunarima...

Azimut je domaćin Pub kvizovima, šaroliko društvo se tamo okuplja, često imaju mogućnost razmijeniti mišljenja na predavanjima Krešimira Mišaka, otputovati kroz priče svjetskih putnika na Festivalu putnika.

- Važno je da prostor može disati šarolikim sadržajem. Jednoličnost prostor osuđuje na propast. Realno, ljudima stalno treba nešto novo i zanimljivo da bi nastavili dolaziti. Glavna grana nam je ugostiteljstvo, ali bez svih popratnih događaja, to nije moguće - pojašnjava.

Zašto Šibenik? ‘Zato kaj sam si tu pronašla Purgera’

Ova Zagrepčanka na pitanje kako to da je ostala u Šibenik kaže ‘zato kaj sam si našla Purgera tu’. Magdalena i Hrvoje su zajedno u svemu što rade, a kaže da su prilično složni kad je u pitanju sadržaj koji će se tamo održati. Ima stvari u kojima se mišljenja razilaze, ali prihvaćaju različitost.

Magdalena Šibenčane doživljava onako kako ih doživljavaju i drugi, tvrdi su, sirovi, oštri direktni, pa onda indirektni... To su obilježja koja vežu sve ljude, jedino što joj smeta, kaže, je što nitko ne pleše.

- Dođu na koncert, stoje sa strane i cijelu večer samo mrdaju glavom. Ima ih i koji plešu, ali nije to tako jednostavno. Glazbenici se nakon koncerta ponekad pitaju u čemu je problem, misle da su loše odsvirali, ali nije to do njih. Razlog je jednostavan. Šibenik ima jako puno glazbenika pa nam je takva i publika. Kad imaš ljude ‘iz struke’, oni više sude, došli su poslušati glazbu, a ne idu za čistom zabavom bez da im je važno tko svira. Ljudi dolaze čuti nešto novo - kaže nam Megi, a to itekako ima smisla.

‘No name ‘bendovi do Porinovaca

U Azimutu možete poslušati bendove ili pjevače za koje nikad niste čuli, a za par godina će tek postati popularni. Primjer je J.R. August koji je tamo održao dva koncerta prije nego što je većina znala tko je i prije nego je izdominirao Porine svojim albumom u kojemu progovara o borbi s depresijom. Dakle, Azimut educira publiku, a ‘skupili’ su već dosta Porinovaca koji su kod njih nastupili.

Magdalena kaže da je nominacija iznenadila, nije smatrala da ona zaslužuje mjesto među šibenskim Grandecama jer, za početak, nije Šibenčanka. Tu ima puno žena koje zaslužuju nominaciju, ali na kraju je na nagovor prihvatila pričati o svemu što je napravila za šibensku kulturnu scenu, a sigurni smo i da će nastaviti.