Obljetnica rođenja Roberta Visianija
Koliko znate o čovjeku po kojem je nazvan šibenski đardin? Ova izložba ispred Azimuta možda vam potakne znatiželju
Šibenik | Autor: Š.I. | 10.04.2021 u 13:18
Udruge Kolektiv 4B i Fotopoetika te klub Azimut danas su na livadi ispred Azimuta organizirali izložbu fotografije šibenske fotografkinje Ivane Antić Stošić. Riječ je o izložbi 'Neverland' koju ste mogli razgledati u listopadu prošle godine, ali u zatvorenom.
Kava, sunce i #izložbanatravi #azimutgalerija #robertvisiani
Objavljuje Azimut u Subota, 10. travnja 2021.
Uz to, u okviru programa nazvanog 'Visianijevi dani' djelatnici Muzeja grada Šibenika jučer su u pratnji dogradonačelnika Paška Rakića položili buket cvijeća na botaničarev grob na sv. Ani. Taj je čin već postao tradicionalan, no Muzej grada otišao je korak dalje te su ove godine u suradnji s Memorijalnim centrom 'Faust Vrančić' danas u 13 sati ispred Domaćinove bunje na Donjoj Srimi organizirali svojevrstan Visianijev rođendanski piknik, radnog naziva 'Tragom Visianijevog osmijeha'.
Robert Visiani rođen je 9. travnja 1800. godine u Šibeniku. Ime svoje i svojeg rodnog grada zauvijek je upisao slovima duboko ukorijenjenim u list svake knjige, udžbenika i enciklopedije koje se bave njemu važnim temama - botanikom i hortikulturom.
Srednju školu završio u Splitu, a studij medicine u Padovi, gdje je 1822. doktorirao. Službovao kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi (1826–35). Uz liječničke obveze intenzivno se bavio proučavanjem flore. Od 1836. do kraja života djelovao na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1837. postao profesor botanike i prefekt botaničkoga vrta. Znatno je pridonio razvoju hortikulture, bavio se mekušcima i ribama, a najveći mu je prinos na području floristike. Njegovo životno djelo "Dalmatinska flora" (Flora Dalmatica, I–III, 1842–52) s dodatcima (Supplementum I., 1872., i Supplementum II. u dvama dijelovima, 1877. i 1878), u kojem je zabilježeno više od 2700 vrsta, još je uvijek nezaobilazno istraživačima hrvatske flore. Sam ili u koautorstvu (najčešće s J. Pančićem) opisao je oko 80 novih biljnih vrsta, od kojih je 40-ak i danas važećih.
Po njemu su nazvane različite vrste, npr. Visianijev vrisak (Satureja visianii), Visianijeva oštrika (Onosma visianii), Visianijeva lazarkinja (Asperula visianii). Prema njegovoj posljednjoj želji, posmrtni su mu ostaci iz Padove preneseni u Šibenik (1880). Umro je 4. svibnja 1878. godine.