Juraj je trenutno ozlijeđen i propustit će utakmicu protiv Cibone, a kako mu ne bio bilo dosadno bez treninga, pozvali smo ga na intervju uz napomenu da će najmanje priče biti o košarci. Ovaj mladi Drnišanin nas je iznenadio svojom zrelošću, pogledima na svijet i svjesnošću o prolaznosti sportske karijere.

Teško bi se dalo zaključiti da je riječ o 21-godišnjaku, a izgleda da se i sam iznenadi.

- Čudno mi je kad pričam o dosadašnjoj karijeri znajući koliko imam godina, ali kako sam s 14 godina iz Drniša došao igrati u Šibenik, skupilo se tu iskustva, ali za ovaj karakter zaslužni su i roditelji koji su mi podrška u svemu, oduvijek, iako znam koliko je teško odvojiti se od djeteta i pustiti ga s toliko godina u samostalan život.

Tata Grgo je gitarist koji je čak snimio i film o drniškoj rock sceni, a mama Monika je frizerka i, kako zaključujemo, najveća navijačica, uz sestru Niku, naravno, koja se također bavila košarkom i glazbom, ali je svoj put pronašla u obrazovanju. Ipak, ne propušta nijednu bratovu utakmicu.

- Trenutna ozljeda je spazam u leđima, a razlog je što sam se nakon prve operacije kuka vratio na teren brže nego sam možda trebao. Magnet leđa je u redu pa bi kroz pet ili šest dana trebao biti nazad na terenu. Izgledalo je to dosta ružno jer su me iznijeli s terena, ali mislim da je najgore bilo roditeljima koji su sve gledali s tribina. Kako sam ležao iza reklamne ograde, nisu me vidjeli, vidjeli su samo ljude kako stoje oko mene. Uspio sam dobiti mobitel od liječnice i poslati im poruku da se ne brinu.

Iako smo mu rekli kako gotovo neće biti sportskih pitanja, red je red, a naše sportsko pitanje je tko je veći kritičar, on sam ili treneri.

- Sigurno ja - ispalio je i sjeo nam na volej pa ga tražimo da iskritizira svoju igru ove sezone.

- Ovu sezonu je teško kritizirati jer se vraćam nakon te ozljede i duge stanke pa nije baš mjerodavna. Važno je samo da je završim zdrav pa da na ljeto mogu raditi na svojim nedostacima kojih sam itekako svjestan. U prijašnjim sezonama bi se našlo štošta, ali pomalo se razvijam kao igrač i kužim koje su mi vrline i mane.

Svi koji su nekad u mladosti u nekom šibenskom klubu igrali košarku, igrali su protiv DOŠK-a u dvorani u Drnišu u kojoj je često temperatura daleko ispod prihvatljive za humane uvjete treniranja. Iz toga je došao u grijanu dvoranu, što je bilo smiješno iskustvo.

- Proveo sam sate, dane i godine u toj dvorani. Kad sam došao u Šibenik, bilo mi je vruće, probio me znoj i bilo mi je neugodno, ali mislim da drniška dvorana ipak ima svoju čar. To moraš proći da bi cijenio treniranje u toploj dvorani s boljim uvjetima.

Zanimljivo je i kako je uopće došao u dvoranu prvi put. Kaže kako je bio hiperaktivno dijete pa su ga roditelji htjeli upisati na bilo koji sport da sat i pol odmore od njega.

- Radio sam spačke, bio sam zaigran i živahan. Iako sam imao samo 5 godina, tu pamtim svoje prve košarkaške korake. Tražio sam se i kroz druge sportove, ali košarka je ostala prva ljubav.

Na Facebooku smo vidjeli fotografiju kako s tatom kao dijete svira gitaru, a znamo da je završio i glazbenu školu.

- Volim glazbu, slušam glazbu, sviram gitaru u slobodno vrijeme, ali ipak je košarka na prvom mjestu.

Glazbeni ukus se većinom kreira u mladosti s glazbom koju slušaju roditelji. Tata je rocker, ali Juraj sluša sve i kaže kako je u svlačionici dežurni DJ te ispunjava glazbene želje suigrača.

- Kao i sve, tako i to dolazi iz kuće. Otac je slušao rock i pop osamdesetih i devedesetih godina, a ovo danas u svlačionici je za društvo, da se podigne atmosfera. Nismo svi isti pa puštamo neutralnu glazbu koja svima paše. Tako imam playlistu, ali prihvaćam i želje.

Šibenik je grad koncerata, a primijetili smo kako Juru nikad nismo vidjeli na nijednom koncertu. Ponudio je legitimno objašnjenje. Naime, ovo ljeto će mu biti prvo nakon 14. godine u kojoj neće imati reprezentativne obaveze pa nam je obećao da će ovo ljeto poslušati barem jedan koncert na sv. Mihovilu.

Poznato je da je prehrana sastavni dio sporta, a Juraj nam kaže kako je počeo kuhati, iako je riječ o sportskoj prehrani pa ne eksperimentira previše.

- Prije sam sam radio doručak, a ručak i večeru sam uzimao u restoranu. Kako se oporavljam od ozljede, cilj mi je da ne dobijem previše kilograma. Imam složen plan prehrane pa to intenzivno pratim. Dojma sam da nemam zahvalno tijelo i pokušavam ga dovesti u najbolju moguću formu da se mogu duže baviti sportom. Priznajem, pretežito je blendana hrana, ali nađe se tu svega.

Kad ne trenira, kuha, vježba ili igra playstation, kaže da pretežito spava iako se trudi to smanjiti. Zadnjih par godina puno čita i to ga ispunjava jer je postao svjestan da si u životu treba proširiti horizonte mimo sporta. Horizonte si je, barem one glazbene, proširio i gledanjem Dore jednim okom pa ga pitamo što misli o tom izboru.

- Nisam bio baš fokusiran, ali čuo sam većinu pjesama i ne znam što bih rekao, ima svega. A Baby Lasagna, što da vam kažem. Kao i prošle godine Let 3, te pjesme čuješ više puta i jednostavno ti melodija uđe u uho.

Ptičica s Baldekina nam je kazala kako je Pleadin miljenik ženskog dijela publike pa ga pitamo je li dostupan na ljubavnom tržištu i smetaju li mu cure koje ga oblijeću.

- Ne znam baš za tu informaciju, ali drago mi je ako je tako, svakome laska. Koncentriran sam na košarku i plan kojega se držim, ali naravno da je to lijepo čuti. Većina suigrača ima djevojke, ali ja se ne opterećujem.

Trenutno mu je fokus, kako je kazao, na proširivanju vidika jer ‘košarka nije samo košarka’. Roditelji su ga naučili da treba imati različite interese u životu, od povijesti do glazbe.

- Ne želim biti zatupljeni košarkaš koji ne zna ništa. Čitanje mi omogućava da mogu sjediti na kavi s ljudima i pričati o bilo čemu, to mi je cilj. Upisao sam i fakultet u Šibeniku, ali jednostavno nisam stigao uz treninge jer volim doći prvi u dvoranu i otići zadnji. Ponekad nemam granica, a mislim da mi se zbog toga i ozljede događaju. Ako vidim da košarka stagnira, paralelno bih igrao i upisao neki fakultet, a najviše me zanima sportski menadžment. Učim se kako uživati i cijeniti druge stvari. Treba se odmaknuti od onoga što poznajemo da bi iz druge perspektive sagledali što nas okružuje.