Iako rođena Splićanka, ljubav ju je dovela u Šibenik gdje je već pola života.

- Ljubav je isto odredila moje zanimanje i hobi pretvorila u posao. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta radila sam u struci i prije par godina počela sam razmišljati da ljubav prema tortama možda u budućnosti pretvorim u posao. Upisala sam prekvalifikaciju za slastičara i službeno moja ljubav je postala i struka – priča nam Josipa koja stoji iza stranice Tortomanija koju prati nekoliko desetaka tisuća ljudi.

Za hobi koji joj je postao posao zaslužna su njezina djeca jer sve je krenulo spontano s njihovim rođendanima. Kad su bili mali, torte s fondatnom nisu bile toliko dostupne, ona je htjela nešto drugačije i tako je sve krenulo. Torte su se dopale njezinim prijateljima pa je počela peći torte i njihovoj djeci.

- Više nisam kupovala poklone, poklanjala sam torte. Prvu tortu prekrivenu fondantom u obliku bubamare napravila sam mojoj Mari za 1. rođendan. Prijateljica mi je dala recept za fondant i mislim da je to bilo sudbonosno. Bubamara je sve pokrenula, a žalim sto sliku te torte nemam. Od tada do danas se puno toga promijenilo i tek sad vidim koliko toga tada nisam znala. To se ne može ni usporediti. Od tada neprestano učim, a osim interneta kao najvećeg izvora informacija, išla sam i na radionice. Zabavljam se i učim novo. Estetika torte je prvo što privuče kupca, a da bi nekoga zadržala i torta mora biti ukusna. Radim drugima ono što bih i ja jela. Nema margarina u kremama, umjetnih aroma, praškova od kojih za tri minute miksanja imate gotovu kremu i slično. Radije manje, ali bolje i toga se držim u poslu– otkriva nam ova šibenska nevjesta.

Ljudi koji je prate na društvenim mrežama, kao i kupci, vjetar su joj u leđa i dokaz da je ono što radi dobro. Svaka torta je projekt, skicira ih, voli detalje i trudi se da figurice na istima budu što vjerodostojnije. I u tome itekako uspijeva, moramo dodati.

- Polako se Tortomanija približava 60 tisuća pratitelja. Neizmjerno sam zahvalna ljudima koji posjećuju moju stranicu, lajkaju, komentiraju moj rad i tako ga promiču. Svi su oni dio kotačića bez kojih se Tortomanija ne bi mogle pokretati – kaže.

Josipa je napravila stotine torti, a kao najzahtjevniju izdvaja ono anatomije ljudske glave koju je napravila jednom studentu medicine.

- Bilo mi je u glavi 100 upitnika kako ću je napraviti i na kraju sam bila jako zadovoljna rezultatom. Kupci se stvarno javljaju s ludim idejama, a 'najluđa' je bila torta na veliku kokoš u sijenu. Svaki put bi se nasmijala kad bi otvorila frižider. Nikad nisam ovo doživljavala kao pravi posao. Kreativan je i zbog toga u njemu uživam. Radim sama. Kći mi je jednom prilikom pomogla izrezivati sitne cvjetiće i tada je zaključila da tu ima previše posla za samo jednu tortu i da to neće sigurno raditi. Trudim se da dam maksimum svakoj torti, ali sam dosta samokritična,  volim učiti i svoj rad unaprjeđivati. Izrada torte je proces koji se radi u više faza i samo jednom sam mjerila vrijeme. Torta nije bila posebno zahtjevna i za nju mi je trebalo 10 sati. Najduže radim torte koje imaju puno figura. Da bi figura bila što je moguće sličnija originalu potrebno je jako puno vremena.  Sitnice puno znače – kaže nam.

Biti poduzetnik ima svoje prednosti i mane, a kao najveću prednosti ističe činjenicu što je sama svoj šef, gospodar svoj vremena i bira što će i koliko raditi. S druge strane, izazov je što ovisi samo o svojem poslu koji treba stvoriti, nema fiksnu plaću i sve ovisi o njezinom trudu.

- Najveća podrška mi je obitelj. Dugo sam se dvoumila bi li krenula u poduzetnički svijet i oni su me pogurali. Bez njih ne ni danas radila posao koji volim – otkriva nam za kraj.