FOTO Obavještajci JNA danima nisu znali da su izgubili Žirje i Zečevo ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 17.09.2013, 21:41h   •    

Dosad neobjavljene ratne činjenice

FOTO Obavještajci JNA danima nisu znali da su izgubili Žirje i Zečevo


PIŠE A.Pa.
OBJAVA 17.09.2013, 21:36h

Kad je JNA 16. rujna 1991. godine krenula u napad na Šibenik, nisu pojma imali da je još u proljeće te godine sa zapovjednikom Željkom Baltićem dogovoreno da će se vojarna predati u hrvatske ruke čim zagusti. Iz dosad neobjavljenih dokumenata iz dnevnika KOS-a 9. kninskog korpusa, vidljivo je kako neprijatelj nije znao da ne može računati na Žirje, ali ni na rogozničke vojarne.

 

 

Navečer, 16. rujna 1991. godine neprijatelj je tenkovima stigao na most, a sutradan ujutro krenula je akcija 'Bonaca', opći hrvatski napad na sve šibenske vojarne JNA. Prvi plotun sa Žirja opaljen je 16. navečer oko 21 sat, a 17. rujna oko podne osvojena je vojarna Zečevo.

Iz dokumenata koje ekskluzivno danas objavljujemo u povodu 22. obljetnice rujanskog rata, vidi se da je neprijatelj u trenutku kad su njihovi topovi već debelo pucali po njima, mislio da kontrolira svoje vojarne.

Rahim Ademi, kasnije general hrvatske vojske, kako čitamo iz hrvatskih braniteljskih dnevnika od 19. lipnja oko 4,30 ujutro, izvještava o onome što je vidio u osvojenoj vojarni Zečevo. 'Obuka ljudstva nije izvršena, nema računarskog odjeljenja, nema tablica za gađanje', optužuje časnika Bujasa da ništa nije uradio, da ne može posredno gađati, da se municija prevozi i da će 'danas vršiti obuku'.

U Zečevu su JNA oteli četiri topa od 88 milimetara, četiri od 130 milimetara, četiri topa od 85 i dva od 88 milimetara. Na rogozničkom području, odakle su kasnije rušeni avioni u poznatoj akciji 'Oba su pala', na Smokvici su oduzeli JNA četiri topa od 88 milimetara i dva protuzrakoplovna 20/3 milimetra. Na Krušćici je bilo oko 7 500 komada streljiva za topove 33, 88, 85, 40 i 100 milimetara, dva SNAR-10 radara i četiri vojna vozila KRAZ za transport 130 milimetarskih topova. Iz dnevnika branitelja od 20. rujna u 5,56 ujutro, čitamo kako braniteljska ekipa iz 2. čete 2. bataljuna upravo ukopava jedan od rogozničkih topova, a i drugog će čim ovoga namjeste. Dva topa od 130 milimetara, također, dovezena su u Dubravu, u selo Protege i oruđem JNA tuče se po njihovim položajima.

Klikni za veliku sliku

Da neprijatelj ne može ni znati što se događa, vidljivo je iz dosad neobjavljenih dijelova dnevnika KOS-a gdje još 15. rujna piše da je hrvatska strana 'starješinama isključila telefone u stanovima', da 'nemaju nikakvu vezu sa svojim objektima i izdvojenim jedinicama', da je vojni objekt kamenar SCV potpuno blokiran … Čim je napad na Šibenik krenuo, blokirali su im sve komunikacije.

     

Šibenski branitelji su, kao što je ŠibenikIN već pisao, odradili odličan posao u protuobavještajnom ratu već u prvim danima borbi i obrane grada, a prema dokumentima kojima raspolažemo, nadmudrili su višestruko jačeg neprijatelja opremljenog ratnom mašinerijom JNA i školovanim špijunima, KOS-ovcima, koje je od početka rata predvodio stari lisac Franko Simatović Frenki. Lijeva ruka nije znala što radi desna, pa su obavještajci iz JNA protumačili šifru 'Hrvatska' kao tajni kod za tri minobacača od 120 milimetara. A ta šifra zapravo je značila – Žirje, vojarnu koja odavno nije bila u njihovim rukama i odakle je praktički u prvim satima napada na Šibenik, neprijatelj gađan na položajima oko Šibenskog mosta, po kasarni Rade Končar, Srimskoj lokvi, dakako, nakon što su već raspalili po jugoslavenskoj ratnoj mornarici, brodovima neutraliziranima u šibenskoj luci i oko Zlarina.

Na Žirju je bilo 18 000 granata, ukupno šest topova od 90 milimetara od čega su četiri bila okrenuta prema Šibeniku i stalno su tukli po neprijatelju. Na Žirju je i dalje vijorila jugoslavenska zastava, a ročnik JNA Vjekoslav Kiplen, nastavio se redovno javljati zapovjedništvu, kao da se ništa nije dogodilo, kao da vojarna nije u 'neprijateljskim' rukama.  

Da JNA ne zna da je Zečevo palo, vidljivo je iz još jednog dokumenta dnevnika KOS-a, s datumom od 21. rujna 1991. godine gdje dežurni pukovnik Terzić oko 01,40 piše zabilješku: 'planirano je bilo da napadnu naš objekt Zečevo, ali su odustali'. A Zečevo je odavno palo i toga dana iz njihovih cijevi prašilo je po mašineriji JNA.

U subotu , 21. rujna, u trenutku kad je jugo mornarica poražena u šibenskom akvatoriju, avioni padali, a u šibenskom zaleđu neprijatelj ostajao bez tenkova i druge tehnike, bilo je jasno da topovi iz rogozničkih vojarni, baš kao i oni sa Žirja, tuku po njihovim položajima. Tih dana vladao je kaos i u nekoliko navrata hrvatski branitelji bilježe neprijateljska djelovanja oko Žirja koje su obilazili ratni brodovi i nadlijetali avioni koji su u jednom trenutku ispalili i par raketa, ali bez većih posljedica.

Šibenski neprijatelji spremno su dočekali napad na svoj grad. Napad su očekivali, a neprijatelja prisluškivali, dešifrirali im zaštitne kodove i u svakom trenutku u tom obavještajnom ratu bili su korak ispred njih. Dok se pisao izvještaj u kojem sekretar Milan Martić izdaje naredbu za stavljanje što više ljudi na raspolaganje za akcije napada prema Šibeniku i zadru, branitelji su to već znali. Sa Željkom Baltićem odavno je dogovoreno preuzimanje Žirja i samo se čekao pravi trenutak, a dok su tenkovi, avioni i brodovi tukli po Šibeniku u prvim danima rata, topovi iz Rogoznice već su se raspoređivali po braniteljskim položajima oko Šibenika.   

Jugoslavenska narodna armija raspala se u Šibeniku. Nije to bio njihov kraj, nije to bio čak ni početak kraja, ali je, da parafraziramo Whinston Churchila, bio kraj početka.

I ovog je ponedjeljka general Mladen Markač, dok je u spomen na pale šibenske branitelje polagao vijenac na Šibenskom mostu, rekao kako Šibenik zaslužuje puno više radi svojih velikih zasluga u Domovinskom ratu. Nažalost, te zasluge nikad nisu ostvarene. Istinski branitelji, heroji, polako su već zaboravljeni, povlastice su prigrabili oni koji su se bolje snašli, političari u borbi za vlastite stražnjice nisu imali kad zauzeti se za ono što je Šibenik u danima ponosa i slave izborio tog rujna 1991. godine. Otad, do danas, rujanski podvig spominje se prigodno, od obljetnice, do obljetnice.  

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.