Nobelovu nagradu za područje fizike 2022. godine dobili su Francuz Alain Aspect, Amerikanac John Clauser i Austrijanac Anton Zeilinger, za eksperimente s kvantno isprepletenim fotonima i pionirsko kvantno računalstvo, uspješno provedene na Kanarskim otocima.

Predavač Miroslav Dorešić fizikom se bavi 50 godina, kao profesor, predavač i nekadašnji zamjenik ministra prosvjete. Predavanje je organizirao Odjel za prirodoslovlje Matice hrvatske, kao najavu znanstvenog skupa 'Hrvatski prirodoslovci', koji će u Šibeniku biti organiziran 18. i 19. listopada.

Kako je profesor Dorešić posebno istakao, naše srednjoškolsko obrazovanje stalo je na 19. stoljeću, Maxwellovim jednadžbama i Teslinim izumima, dok su rezultati fizike iz 20. stoljeća uglavnom preskočeni pa se mnogi ljudi i dalje iznenade neobičnostima kvantne mehanike, koja dosta proturiječe ljudskoj intuiciji, iako kvantna mehanika ima značajnu primjenu u svakodnevnoj tehnologiji (laser, mikročipovi, nuklearna magnetska rezonanca...). Zanimljivo, djeca više mogu naučiti o kvantnoj fizici na predmetu kemije nego na predmetu fizike.

Spomenuti nagrađeni trojac fizičara osvojio je nagradu koja se, ističe predavač, iščekivala desetljećima. Kvantno sprezanje (fenomen u kojem parovi ili skupine čestica nastanu ili međudjeluju tako da se kvantno stanje pojedinačnih čestica ne može utvrditi neovisno o drugim česticama, čak i ako su čestice prilično udaljene, tako da ispada da jedna čestica nekako 'zna' što se događa s drugom česticom bez vidljive izmjene informacija) nekad se smatralo paradoksalnim.

Sami Albert Einstein pogrešno je smatrao da takav fenomen krši njegovu teoriju relativnosti, no u 1960-ima je John Stewart Bell, nastojeći podržati Einsteinovu tvrdnju, dokazao da je pogrešna. Iz matematičkih razloga, iako su čestice povezane te mjerenje na jednoj istovremeno utječe na drugu, nikakva informacija se na takav način ne može prenijeti brže od brzine svjetlosti pa, kako ističe Dorešić, Einsteinov strah da će mu kvantno sprezanje srušiti teoriju relativnosti bio je neopravdan: to dvoje nisu u suprotnosti, a njegova teorija i dalje stoji.

Kvantno sprezanje smatra se najvećim otkrićem znanosti u spoznajnom smislu, no ima i svoju praktičnu primjenu. Kvantna računala, koja djeluju na temelju kvantnog sprezanja i superpozicije, iznimno su brža od naših klasičnih računala. Zadatak za kojeg bi klasičnom računalu trebalo sto godina kvantno računalo riješi u nekoliko sekundi, zbog čega u svijetu postoji utrka u razvoju, a Kinezi tvrde da prednjače u tome. Prava umjetna inteligencija (ne ono što se danas pogrešno naziva inteligencijom) također je mogući doseg primjene ovog otkrića.

Zanimljivo, praktičnu primjenu kvantnog sprezanja pronalazimo i u prirodi pa su tako, nakon ovog otkrića, biolozi počeli drukčije objašnjavati način orijentacije ptica selica ili efikasnost fotosinteze u lišću biljaka.