- Odluci da sami nešto poduzmemo prethodilo je dugo razdoblje sanjarenja, plandovanja na kavama i obilazaka drugih festivala i koncerata koji su redovito zaobilazili naš grad jer je Šibenik u to vrijeme mentalno još bio pod utjecajima rata u kojem je izgubio industriju i gotovo cijelo gospodarstvo pa je mladima sve bilo sivo, bezizlazno i tužno - prisjeća se naš sugovornik, danas direktor jedne turističke zajednice na šibenskom području.

Njegovu ekipu spajala je velika ljubav prema dobroj muzici i golemi entuzijazam, kaže. U nekom trenutku shvatili su da svatko od njih ima nešto čime bi, da se odvaže, doprinijeli organizaciji koncerta, bile to veze, poznanstva s ljudima iz medija, kontakti mogućih sponzora i slično. 

- I tako smo početkom 2011. počeli raditi na koncertu koji se pod imenom Kulturaljka i održao u proljeće te godine u prizemlju ex. hotela Krka. Kolegicu Ines Rudan i mene dopali su najteži zadaci, sastavljanje lineupa, komunikacija s bendovima i nalaženje sponzora i sjećam se da smo se svi zezali da ona lijepo priča i super izgleda, pa će biti najbolja za taj posao, a ja sam bio autsajder koji previše zna o muzici i bendovima pa mi je uvaljeno to - s osmijehom na licu, nostalgično, pripovijeda Bergam. 

Paralelno su sanjali o festivalu, koji su zamislili kao dvodnevnu smotru bendova, a kako je svirka u Krki prošla bolje od očekivanja i baš svi su se odlično proveli, ohrabrili su se i počeli sve ozbiljnije raditi na ostvarenju tog sna. Tih dana, u Šibeniku se pričalo o nekim novim koncertima koji bi se mogli dogoditi u gradu i nakon prvih šuškanja krenule su ozbiljne najave festivala Terraneo koji se u kolektivnoj svijesti grada usadio kao pojam koji u razvoju kulturno-zabavne industrije označava prekretnicu i sve se rangira u odnosu na ‘prije i poslije’ njega.  

- Štos je što smo mi planirali festival puno prije Terranea, ljetni dvodnevni event na koji bi doveli bendove koje smo silno htjeli čuti. Na Terraneu smo prvi put dobre bendove gledali u svome gradu i naravno da je to samo pojačalo potrebu da napravimo svoj festival pa je pala odluka - idemo mi u rujnu napraviti svoj festival, neka se zove Regius -  otkriva početke koji su se odvijali u posve drukčijem ozračju nego danas jer nije trebalo imati dozvole, biti organiziran kroz udruge i druge pravne oblike.

Kaže da društvo još nije bilo u tolikoj mjeri uređeno kao danas, nije bilo europskih pravila igre i u tom smislu bilo je nešto lakše organizirati koncerte u sivoj zoni, ali u drugu ruku Regius je i pokrenut baš zbog nedostatka infrastrukture, nepostojanja pravila i nedostatne svijesti vlasti i zajednice o važnosti razvoja scene.  

- Danas grad ima tvrđave, klubove, festivale i vojsku koja sve to radi, dok smo mi morali raditi stvari gotovo u ilegali. Kad smo lijepili po gradu plakate morali smo rukom skrivati neke nepoćudne elemente na njima, poput naziva Srbija otisnutog uz njihove izvođače, da nas ne bi ljudi gnjavili negativnim komentarima - sjeća se autor prvog Regius lineupa, koji je trebao biti regionalan i koji jest te 2011. godine okupio bendove iz cijele regije, Slovenije, Makedonije, Srbije i Hrvatske.

Ekipa je imala puno povjerenje u njega po pitanju izbora izvođača jer je oduvijek bio sav u muzici, pratio trendove, što je aktualno, što tek dolazi, a on je imao vjere u njih, da će osigurati lovu, promociju i sve ostalo što festivalu treba. 

I tako je krenulo, na Jadriji gdje je Regius organiziran četiri godine za redom, uz savladavanje svih onih dječjih bolesti bez kojih nema napretka i stvaranja brenda. 

Jedne godine dobili su tako odličnu ponudu za financiranje festivala, nakon što su se potencijalnom sponzoru potužili da premalo novca u tu svrhu dobivaju iz gradskog proračuna. 

- Ideja je bila da festival premjestimo na drugo mjesto, ali tada nismo znali zašto i da je motiv bio politički jer je ovaj htio poniziti tadašnju vlast u Šibeniku i pokazati da su kontra razvoja. Uglavnom, na kraju ništa nismo dobili, a kako smo se novcu nadali, prvi put smo upali u gadan minus. Naučili smo da političarima ne treba vjerovati i više nikada nismo - naglasio je Bergam koji je nakon toga otišao živjeti kod 'babe' jer više nije mogao financirati podstanarstvo, a u ekipi je bilo i onih koji su dizali kredit da Regius već tada ne postane povijest.

Bilo je puno uspona i padova, besanih noći, plakanja, ali sve je to dio priče, sve je škola, dodaje on i prisjeća se kako je jedne godine bila silna euforija oko dolaska Vuce sa Živim blatom na festival i Siniša Vuco je uistinu došao i nastupio sa svojim alter egom Vasilij Mutu, ali odaziv publike bio je mlak.

- Zagrlio me i rekao, ‘ne brini ništa, petak je, subota će ti prigoriti!’, ali umjesto vatre u subotu je došla kiša, nažalost, i bilo je to grozno vrijeme za festival. Kolegica Ines nakon toga je odselila u Irsku i baš sam se osjećao kao ‘Pale sam na svijetu’ - reći će o rastanku s Jadrijom prije preseljenja u prostor TEF-a gdje će Regius biti naredne četiri godine. 

Htjeli su biti bliže gradu, praktički u gradu, imati više mjesta i bolju koncertnu infrastrukturu, a te 2015. godine došlo je i masu publike pa je Regius dobio nova krila i snagu potrebnu da se nakon problema vrate u život. U tom razdoblju festival je počeo više plivati prema mainstream vodama i njegovo ime proširilo se daleko izvan šibenskih granica što je rezultiralo boljim odazivom publike, većom potporom šire zajednice i boljim tretmanom vlasti prema lokalnoj sceni i njezinim akterima.

Regius je tako mogao rasti i do 2018. godine postati festival koji u potrazi za lineupom ide šire od regionalnog okvira što je rezultiralo dovođenjem nizozemske koncertne atrakcije ‘My Baby’ ili talijanskog benda Soviet, Soviet. Pametnim izborom izvođača i s pravim tajmingom, u Šibenik su dolazili Sajsi MC, Disciplina kitchme, Let 3, Pips, Chips and Videoclips, Jinx, ABOP, Repetitori, Dječaci, TBF, Majke, Edo Maajka, a sve što je lokalno kvalitetno moglo se popratnim nastupima i sudjelovanjem na razne načine ukomponirati u tu priču, čime je profitirala lokalna scena.   

S takvim raspoloženjem održan je deveti Regius na Martinskoj gdje je te 2019. godine šibenska udruga RatCat isposlovala od gradske uprave projekt uređenja jedinstvene festivalske lokacije na kojoj bi sve bilo podređeno malim šibenskim udrugama i organizatorima u interesu razvoja lokalne kulture i scene. 

- Napokon smo dobili sve što smo htjeli i bili smo sretni što možemo napraviti pravi festival u svakom smislu te riječi, festival kakav smo trebali i o kakvom smo sanjali. Te godine ostvareno je i sve ono zbog čega smo se upustili u ovu priču, a to je široka potpora lokalne zajednice i vlasti koje više nisu doživljavale scenu kao nevolju već kao jednu od poluga razvoja - zadovoljan je Bergam koji je te godine doveo u Šibenik i legendarni Električni orgazam.

Nažalost, naredne godine donijele su nevolje na koje nitko nije mogao utjecati i umjesto daljnjeg razvoja festivala na vrhuncu snage, trebalo se opirati globalnoj medicinskoj zarazi, naučiti živjeti pod zabranama, opstati pod terorom novog normalnog, što je Regius donekle i uspio organiziravši četiri nefestivalska glazbena izdanja pod svojim imenom.

Sada, toliko godina nakon prvog izdanja, Regius se 12. i 13. srpnja vraća na Martinsku dovršiti posao i okupit će tamo 10 bendova, 13 DJ-a, lokalne kolektive poput Oksida, Takeovera i RatCata te druge brojne prijatelje s kojima je festival rastao i s kojima će sada otići na počinak.

- Etablirali smo se, ujedinili sve dobro na lokalnoj sceni, promovirali odličnu muziku, stvorili publiku i kulturu kupnje ulaznica bez koje nema scene… a danas kad je Šibenik to što jest, koncertno ime Dalmacije s ljetnim pozornicama i zimskom klupskom scenom kakvu nemaju puno veći gradovi, presretan sam što je i Regius bio kotačić u tom razvoju. Dođite sve to proslaviti s nama na posljednjem plesu Regiusa - poziva Igor Bergam.