Smrt pretučene dvogodišnje curice iz Nove Gradiške iznova je natjerala medije i političare da preispituju sustav socijalne skrbi. Kao i svaki put kad se dogodi nekakva tragedija, pripadajući sustav se preispituje i na kraju se malo toga ili ništa ne promijeni. U ovom konkretnom slučaju, rasprava se prenijela i na najviše instance; Milanović tvrdi da treba mijenjati sustav, a Plenković bi sve sveo na individualnu odgovornost.

A naš sugovornik, Dražen Škarica, socijalni pedagog u šibenskom Centru za socijalnu skrb?

- Sustav! - nije Škarica puno razmišljao u koga ili što treba uprijeti prstom. - Nesretno dijete je umrlo, ali, iskreno, mene čudi da se to ne događa i češće.

I odmah nam je problem lokalizirao, spustio ga na razinu lokalne institucije u kojoj već godinama radi.

Nerazvijena mreža socijalnih usluga

- U šibenskom Centru za socijalnu skrb radi 30 stručnih suradnika, od čega je njih troje u Obiteljskom centru. Ostaje ih, dakle, 27 na poslovima javnih ovlasti CZSS-a, a a od toga 13 djelatnika radi na novčanim naknadama puno radno vrijeme. Zapravo rade u svojstvu blagajnica, nikakvog socijalnog rada tu nema, bave se poslovima osobnih invalidnina i doplataka što mogu raditi ljudi s osnovnom školom. Znači mi u startu automatski gubimo polovicu stručnih radnika. Eto ti sustav! – kaže Škarica.

Prošle godine je CZSS u Šibeniku, pojašnjava dalje Dražen Škarica, na obiteljsko-pravnoj zaštiti imao 550 obitelji, a puno njih je imalo otvoreno više postupaka (razvod, nasilje, odnosi roditelja i djece, privremene mjere…) na 4 socijalna radnika. Što znači da je svaki od njih imao 140 slučajeva, iako je Ministarstvo rada i socijalne skrbi izdalo Pravilnik po kojemu bi jedan socijalni radnik trebao raditi s najviše 66 obitelji godišnje.

Drugi problem koji je, tvrdi naš sugovornik, trenutačno izvan fokusa javnosti je da ne postoji razvijena mreža socijalnih usluga.

- Nemamo ljude ni djecu kamo poslati na smještaj jer se smanjuje broj mjesta u ustanovama. Naime, svojevremeno se krenulo u process deinstitucionalizacije u sustavu, što je OK, ali se krenulo od repa – ukidanje smještaja, a ne najprije od razvoja novih izvaninstitucionalnih usluga i transformacije CZSS-a. Pa sad imamo kaos. Ustanove za stare i nemoćne i za osobe s invaliditetom stvaranju liste čekanja na kojima imaju po stotinu onih na čekanju. Sustav nije u stanju odgovoriti na hitnu potrebu ljudi. Svaki dan gledamo tu katastrofu, samo je to nekim slučajem daleko od interesa javnosti. I dječji domovi su prepunjeni, a nakon ovog tragičnog novogradiškog slučaja, sad će ih još više puniti – kaže šibenski socijalni radnik Dražen Škarica za ŠibenikIN.

Pitali smo ga, vraćajući se na slučaj curice iz Nove Gradiške, koliko je kompleksno procijeniti treba li dijete ostati u obitelji ili ići kod udomitelja.

- Vrlo kompleksno, jako je lako pogriješiti. Međutim, socijalni radnici su vrlo oprezni pri takvim odlukama, pet puta promisle prije nego što predlože kako riješiti situaciju – odluke ne donose stručni radnici nego sud, kao i u ovom slučaju. Naravno da će čovjek uvijek na neki način pokušati zaštititi sebe, neće srljati… U ovom tragičnom slučaju se priča da su oni vratili to dijete roditeljima jer su se oni vjenčali. Navodno je otac forsirao da im se dijete vrati da bi dobio dječji doplatak, a ima i ta izjava koju mediji prenose da je socijalni radnik rekao da je prirodna obitelj uvijek najbolje rješenje za dijete. Definitivno nije uvijek! Postoje razni kriteriji, zakonski i socijalni… - tvrdi Škarica.

Koristiti struku, a ne politiku

Ovi problemi su samo vrh ledene sante, reći će Dražen Škarica tvrdeći da bi rješavanje ovih stvari bila dobra polazišna točka u opsežnom planu reforme sustava.

- Rješenje definitivno nije u izdvajanju Obiteljskih centara iz CZSS-a i smanjivanju njihovih javnih ovlasti, a to je trenutno jedino, i beskonačno nevažno, o čemu u Ministarstvu razmišljaju – kaže naš sugovornik koji nam je otkrio je i kako je propao program „Psihosocijalni tretman nasilnika u obitelji“, kojega je Ministarstvo pravosuđa pokrenulo 2010. godine, što je, tvrdi, još jedan dokaz nerazumijevanja sustava od strane političara.

- U sklopu tog programa dodatno su se educirali psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, a program se sastojao od šest mjeseci krvavog rada, i to izvan radnog vremena. Projekt je davao odlične rezultate, u prosjeku od 200 ljudi koji su bili zahvaćeni programom, recidiviralo je njih dvoje ili troje. Međutim, onda je prvo SDP-ova Vlada smanjila iznose honorara sa sedam na četiri tisuće, a iduća HDZ-a vlast je to dodatno smanjila na dvije tisuće kuna za svih šest mjeseci rada. Ljudi su masovno tada odustali.

Koja su, na kraju, rješenja za pozitivne pomake u sustavu socijalne skrbi kojima bi se izbjegle tragedije poput one u Novoj Gradiški?

- Zapošljavanje većeg broja stručnih radnika, smanjenje količine korisnika po jednom stručnom radniku, korištenje stručnih radnika da obavljaju stručni posao, osiguravanje stalne edukacije i supervizije, primjereni tehnički (prostorni i materijalni) uvjeti rada. I obavezno izbjeći da uvjete rada od najniže do najviše razine kroji i mijenja politika, dakle koristiti struku – reći će Dražen Škarica.