'Dosta nam je riječi revitalizacija, grad će se ovu zimu potpuno ugasiti pod prijetećim valovima virusa i pratećih mjera'ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 21.08.2020, 12:33h   •    

Kolumna 'Buba u glavi' Kristine Ercegović

'Dosta nam je riječi revitalizacija, grad će se ovu zimu potpuno ugasiti pod prijetećim valovima virusa i pratećih mjera'


  ŠIBENIKIN 'Dosta nam je riječi revitalizacija, grad će se ovu zimu potpuno ugasiti pod prijetećim valovima virusa i pratećih mjera'
PIŠE Kristina Ercegović
OBJAVA 21.08.2020, 12:33h

Šibenčanka Kristina Ercegović nova je kolumnistica portala ŠibenikIN. Ona će u svojoj kolumni 'Buba u glavi' petkom komentirati aktualna zbivanja.

 

 

Ljeto Kovidnje 2020-te.

Baš se neki dan mislim kako nema ni traga ni glasa od Bube, moje dugogodišnje frendice i vječne provokatorice, od najmanjih nogu. Od broja cipela dvajstpet. Sjedim tako u svojoj radnji na Staroj lođi znojeći se pod klimom naštimanom na minus 17, i pokušavam raspetljati gordijski čvor misli o vlastitom bitku i bivanju, prihodima i rashodima, životnim putevima i puteljcima kojima bih mogla krenuti. Mogla, trebala, željela - pojma nemam. Vani se nebo natmurilo, uz najavljeni pljusak, što je znak da će turisti masovno bauljati po starom dijelu grada, a to opet predstavlja nadu da će neki od njih zalutati i u moju butigu. Makar samo na ćakulu na piđn inglišu, i to kroz masku, jer im se kupnja baš i ne mili ove sezone. Sezona je ravna crnoj zimi, što se mene i egzistencijalnih upitnika iznad moje glave tiče.

Taman što je palo par uvodnih kapi kiše, a meni se čelo počelo mrštiti od briga, vrata butige se otvoriše i unutra maestralno umaršira Buba, glavom, bradom i vječno isturenim dekolteom. Njena pojava uvijek zahtijeva brzinsko skeniranje od glave do pete, jer naprosto ne može proći ispod radara. Ona je tip žene koja svijetli, čak i mrkloj noći. Čak i kad se pojavi na mojim vratima na povratku sa punk festivala u šest ujutro, izgledajući kao da je taj trenutak stigla iz Bejruta. Svijetli ona, i onda kad joj život priredi teške šokove nakon kojih bi svaka druga prolupala.

'Šta je, nisi još stavila ključ u bravu, je l'?'- kreće ona sa mentalnim šamarom, uz svoj klasični polu-zluradi osmijeh i dva sićušna plamena u zjenicama, umjesto normalnog ljudskog pozdrava. Kao i uvijek, ta ženska upadne u moj život poput razmahalog drvosječe, koji spontanom ali vješto koordiniranom akcijom sasiječe spleteno granje misli i natjera me na defenzivu. Ma koliko god bila naviknuta na njene oštrice kojima me zapravo želi spustiti sa oblaka na čvrsto tlo, opet me uspije ostaviti otvorenih usta, uz par sekundi muka dok ne smislim verbalnu osvetu.

'Izgleda da ni u tvojoj bravi nema ključa, već poduže vrijeme, pa si došla mene roštiljati' - uzvraćam sa dignutom obrvom, nadajući se poput bijednika sa maskom gradskog frajera da će ovdje dodavanje prestati. I zaista, Buba mi priđe i čvrsto me zagrli. 'Ološu. Znaš da sam majmun sa grane, babun vulgaris, i to sve veći šta je tebi faca obješenija...' - pomirljivo će Zlo uz instant- blagi pogled. 'Ma znam ludetino, budaletino. Bubetino. Samo, ne znam šta ću sa svojim životom, a toliko sam uložila u ovo sve, i...'- zagrcnem se u pola rečenice u knedli koja mi već mjesecima stoji u grlu.

'Ako te išta tješi, nudim ti dobru staru floskulu - nisi jedina' - nastavlja Buba prebacujući ruku preko mog ramena. 'Kava i travarica, odmah!' - frkne ona nosom u smjeru kafića, zaustavljajući svaku mogućnost da iz mene provali sva nagruvana muka po malom poduzetniku u ovim suludim vremenima.

I tako sjedosmo u omiljeni lokal. Bubimir zna da mi treba vremena da pretočim konfuziju u glavi u riječi. Samo me promatra i toplo se smješka. Koja fantastična transformacija iz omiljene Sotone u još omiljeniju Mariju Tereziju.

Da, nastavljam nakon pet minuta šutnje za nastradale poduzetnike.

'Nisam jedina. I da, ima puno težih slučajeva. Ali mogu govoriti samo iz svoje perspektive i zajedničkog nazivnika svih onih koji pokušavaju zaraditi za kruh svagdašnji u ovom zaboravljenom dijelu grada. Jer, mi ne bauljamo poput ovosezonskih turista. Mi imamo smjer, mi imamo volju. Imamo tu neku izuzetno pozitivnu vibru, tu na Staroj lođi. Mi plaćamo gradske namete i onda kad nas je država prisilila da zatvorimo radnje u karanteni. Mi već dvije godine preživljavamo okruženi rovovima raskopanih cesta i gradskih trgova. Otporni na zimsku buru, šačica nas entuzijasta, grijemo jedni druge parolama nade u neko tamo bolje sutra. Tamo nekakvo Nekad, u futuru trećem. Pretačemo vješto iz šupljeg u prazno u gluho doba godine, da bi na izmaku snage dočekali lošu sezonu, dok nam se uvlači strah u kosti od nadolazeće zime. Strpljivo odslušamo staru susjedu Mandu koja svaki dan polako prodefilira ulicom sa svojom štakom, uz istu uvijek istu primjedbu kad nas vidi na štekatu: 'A je vam lipo.' Ne razumije ona da bi mi radije sjedili u butigama i udarnički prodavali, kad bismo imali kome. Ne razumiju ni prepametni gradski oci, sinovi i duhovi sveti da nam je dosta riječi 'revitalizacija' i da će se ovaj dio grada ovu zimu potpuno ugasiti pod prijetećim valovima virusa i pratećih mjera. Grad duhova. Stari ponosni grad, prepun aveti. Šta nije vrijeme da se razmisli o nekakvim subvencijama, nekakvoj nozi u dupe, barem maloj. Broj dvajstpet. Mi ćemo se pobrinut za sve ostalo, ideja ne manjka. I ne, ne zanimaju me hejterski stavovi onih koji rade za nekog drugog, koji nikad nisu ni imali muda, ideju, projekt, realizaciju i barem po koju noćnu moru koju svaki mikro poduzetnik proživi. Ono što me zanima se svodi na spoznaju da imamo jedni druge i nosimo u sebi duh starog ponosnog grada, spremnog za inat i borbu. Entuzijazam i podršku. Oj korono, evo ti roge. Pas mater svemu. '

'Alo' - Buba napokon preuzima govornički štap - 'Zvučiš k'o sluđena verzija Matije Gupca, a još nemam pojma kakvu bunu dižeš. Kužiš ti da sama pitaš i sama odgovaraš? Bitno da je drama...' - zarola očima i opet frkne nosom. Ostadosmo u tišini još pet minuta. Valjda je trik u tome da uvijek razmišljaš o onome šta možeš. A ima toga. Pa ako i malo zabauljaš, bitno je da svijetliš...

 


  KLJUČNE RIJEČI:  Kristina Ercegović /

 

 

 

 

  VEZANE VIJESTI:

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.