Smotra obrazovnih institucija održala se na šetnici u kanalu sv. Ante, u uvali Minerska ispred posjetiteljskog centra, pod nazivom „Kako je počela znanost na mom otoku?“.

Dječji vrtić Osmijeh prošle je godine izradio Preventivni program Razvoja socio-emocionalnih kompetencija djece rane i predškolske dobi te je isti verificiran od nadležnog Ministarstva. U sklopu tog programa u dječjem vrtiću Osmijeh se provodio „Izazov“ u trajanju od četiri tjedna. Svaki tjedan  bio je posvećen određenom području za koje smatramo da bi obitelj obogatile svoje odnose, a da pri tom bude zabavno i ne oduzima previše vremena.

Svaki dan u mjesecu, obitelji su poduzimale male, ali značajne korake za jačanje mentalne otpornosti i sreće cijele obitelji. Prvi tjedan posvetili smo izgradnji odnosa i empatije, drugi tjedan fokus je bio na tjelesnom zdravlju, treći tjedan posvetili smo kreativnosti i igri, a četvrti tjedan samosvijesti i opuštanju.

Neke od provedenih aktivnosti su bile nacrtati obitelj, osmisliti nadimak za svakog člana obitelji, naučiti dijete igru iz svog djetinjstva, zaigrati društvenu igru pokušavajući promijeniti pravila, osmisliti zajednički obiteljski pozdrav. Obitelji su dobile dvadeset i osam ciljanih aktivnosti i svaka obitelj je dijelom ili u cijelosti ispunila zadatke izazova. Rezultate Izazova djeca su u vrtiću na izrađenim kalendarima bilježila svakodnevno.

S obzirom da područje socio-emocionalnih kompetencija spada pod emocionalnu inteligenciju prepoznali smo se kao najmlađi izlagači na smotri „Kako je počela znanost na mom otoku?“.

Nakon šetnice gdje smo bili izlagači, kao gosti posjetili smo Festival znanosti ispred zgrade Gimnazije. Djeca su istraživala, proučavala i sudjelovala u aktivnostima koje su osmislili šibenski gimnazijalci sa svojim mentorima. Djeca su posebno zanimanje pokazala za područje Robotike, stoga ih je danas posjetila profesorica iz Gimnazije Antuna Vrančića koja im je pobliže objasnila na kojem principu se „programira“ i upravlja robotima.

Nakon kratkih uputa i složenog poligona djeca su se sa zanimanjem „ubacila“ u avanturu „programiranja“ i  upravljanja robotima koja je bila prilagođena dječjim sposobnostima, a sve to  zahvaljujući prof. Kristini Vulin.