Dino Rađa bogatu je karijeru, tijekom koje je igrao u europskim klubovima, ali i u američkoj NBA ligi, započeo i završio u rodnom Splitu. Najveće priznanje doživio je 2018. godine kada je ušao u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu. Bavljenje sportom omogućilo mu je da proputuje veliki broj zemalja, ali tek po završetku karijere, uspio je pronaći vrijeme da ostvari dugogodišnju želju –motorom proputuje pola svijeta.

Naglasak u razgovoru s Goranom Milićem bio je upravo na tom razdoblju od sedam godina (od 2007. do 2014.), tijekom kojih je proputovao 160 000 kilometara, a neostvarena želja, ali i plan, mu je još jedino Australija.

Na pitanje tko je najveći košarkaš Hrvatske, odgovorio je da su Dražen i Toni pri vrhu liste.

- U životu sam imao sreću igrati s obojicom, upoznati ih i uživati u pobjedama s obojicom. S obzirom da smo u Šibeniku, morao bih reći Dražen Petrović, ali ne mogu ih odvojiti jer su to dva košarkaša koja su iznad svih – odgovorio je Rađa na prvo Milićevo pitanje.

Razgovor se poveo potom o financijama.

- Kad sam potpisao svoj prvi ugovor kojim sam riješio financije, bio sam u telefonskoj govornici, dogovorio se s menadžerom da me nazove na govornicu da ne ubacujem kovanice. Rekao mi je milijunsku cifru ponude za mene, a da je rekao milijun, milijardu, tisuće, meni je to sve bilo isto. Mene ti novci nisu interesirali ni onda ni danas, ja sam bio iz radničke familije, stara mi je bila šalturica i pitao sam samo tu prvu plaću jesu li mi je isplatili, kasnije nisam više nikad pitao – osvrnuo se Rađa na prve značajnije zarade.

- Imamo percepciju da je Hrvatska loša zbog loših ljudi koji je na raznim nivoima vode, korupcija i slično… pa ispada da smo najlošiji na svijetu ali je daleko od toga. Zapadne zemlje, organiziranije i s manje korupcije… oni izgledaju civiliziranije, ali su hladniji, zatvoreniji. Mi na Mediteranu volimo druženje, veselje, ljudskiji smo. A kad kreneš na Istok, vidiš ratove, okrutne zakone, zatvorene žene, tako da mislim da bi mi bili u gornjoj polovici.

 

 

Otkud potreba za negativizmom?

- Ima neki šarm u tome da te ne jebu dva posto. Kad odem u Grčku žena mi ne može doći sebi kako me dočekaju, u Bostonu isto. Ovdje, jedino kad umreš, onda si bog - kazao je Rađa Miliću.

Motorom je putovao sam.

- To je prljav put, nisam išao sa ženom. To je prljavo, sunce, kiša.. Kad idem na put, nosim ruksak, a moja žena seli. Na dva dana, ali moja žena seli. Meni je ruksak uvijek spreman za put. Prijatelji koji su sa mnom na motoru, lošijeg su financijskog stanja od mene i ja se uvijek njima prilagodim. Uvijek nađemo načina, a ja jedini uvijek koji imam je da ne mogu spavati u šatoru. Utrne ti guzica, hoćeš se otuširat'. Hotel nula zvjezdica, ali hotel. Nekad im kažem da je jeftinije nego što je, pa platim. Sad će doznat', ali nema veze.

Najveća vrijednost putovanja je doživljar različitih kultura i nema te stvari koja te može oduševiti koliko ponašanje ljudi u različitim kulturama. Grčku obožavam, kad te Grci vole, vole te. Kad skuže da si prema njima fer, da se boriš za svoju ekipu, vole te. Azija me oduševljava, Bangkok, Ho Chi Minh, Phnom Penh, svi su ljudi skromni, nasmijani, gužva je za popizdit, ali svi su mirni, opušteni... Tamo jedem samo na ulici, u 15 dana možda jednom odem u restoran, tamo je samo ulica i ulica. Djeluje šporko i užasno, ali to je fenomenalna spiza, genijalna i 'mukte' - prisjetio se.

Bilo je još razgovora o prijateljstvu i financijama i kako prepoznati prave prijatelje kad si 'bogatiji', a kojih su se još tema dotakli, pogledajte u priloženom videu.

10 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU