Po 20. put

Biličanin Mladen Slavica istrčat će za Oluju 56 kilometara do Knina: 'Poklanjam to suborcima kojih više nema'

Šibenik   |   Autor: Franka Zeljak   |   31.07.2022 u 11:07

  ŠibenikIN
Godine mu nisu važne, ujutro se budi s osmjehom, veseli ga cvrkut ptica i šum potoka, uživa u životu i raduje se svakom novom danu, trči tri puta tjedno, pazi na prehranu… Zvuči za sada kao idiličan opis jednog mladog sportaša u usponu. Ništa to ne bi bilo neobično da se ne radi o ratnom vojnom invalidu, u 80-ima, koji je prošao jednu od najzahtjevnijih vojnih obuka te brojna ratišta u Domovinskom ratu. On je Mladen Slavica i planira i ove godine, po 20. put, istrčati za Oluju, ultramaraton, 56 kilometara od Šibenika do Knina.

O godinama i stilu života 

- Zašto to mora biti prvo pitanje koje me netko pita? Zašto je nekome važno koliko ja imam godina? Reći ću samo da trčim preko 60 godina, a planiram još 20. Ovo mi je 20. godina da trčim na Oluju iz Šibenika u Knin i tako ću proslaviti i ovu 27. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja – počinje svoju priču barba Slavica. 

I dan danas, a računamo da bi mogao imati oko 80 godina, jer je ustrajan u tome da ne otkriva godine (niti svoj ratni put), trči tri puta tjedno po nekoliko sati.

- Tako je, tri puta tjedno od 6 do 11 sati, ljeti se budim prije pet, a zimi oko šest sati ujutro. Ustajem iz kreveta s osmijehom. Pitaju me čemu se ja više radujem, a ja im kažem pa lijepom jutru, pticama koje čujem da pjevaju s grana, potoku koji žubori dok trčim pored njega. Toliko je stvari kojima se čovjek može radovati, a svi samo izmišljaju probleme. I ljubav je važna isto, raduješ se kad zagrliš dragu osobu. Važno je i da imaš onu pravu, jer može ti čovik imati i pet žena, ali kad dođe ona prava ne treba ti više ništa. Imaš sve!

- Sada one dane koje ne trčim, idem na kupanje. Znate, treba dati vremena organizmu da se odmori. Znam ja i zimi ići u more. Odem i na ono novogodišnje kupanje. I prehrana je važna, morate to znati. Ništa nije tako nebeski učinkovito kao med od kadulje, pura ispod vodenog mlina i pravo kozje mlijeko. To je toliko zdravo i učinkovito i daje mi snagu u trčanju – pojašnjava nam Slavica. 

Barba Mladen, po struci strojarski tehničar, oduvijek je bio sportski tip, godinama je vozio bicikl, a trčati je počeo jer se nadao da će tako uspjeti preboljeti jednu djevojku (naravno da ne znamo koju). 

Odnedavno, u Bilicama gdje živi, ima ovce i koze pa i o njima brine.

- Ma, e! I one su zaslužne za kondiciju, jer nemam psa goniča pa ja trčim oko njih. Sve su to sitnice koje ti na kraju ispune život i imaš se čemu radovati. 

Mladen Slavica nekadašnji je pripadnik Samostalne postrojbe izviđača - diverzanata koji je u Domovinskom ratu prošao jednu od najsloženijih vojnih obuka u Šepurinama kod Zadra. Tako je, po završetku obuke, od 258 kandidata upao među odabranih 24 koji su prošli brojna ratišta. 

Domovinski rat

Ni ovdje nismo uspjeli otkriti mnogo. 

- Prošao sam tu obuku na području Zadra. Naučen sam da preživim bilo da te izbace iz helikoptera, da se boriš na zemlji, na moru ili pod morem. Sve se to moralo svladati pa tek onda postaješ pravi vojnik. Što sam radio i koliko sam bio u Domovinskom ratu vojna je tajna i o tome se ne govori. 

Razgovor je u ovom trenutnu zamijenila šutnja, a onda i suze koje su puno toga rekle. U ovakvim situacijama dobro dođe zagrljaj utjehe, ali osoba ovakve veličine na to neće pristati, brzo mijenja temu. 

Ono što nam je nekoliko puta napomenuo je to da je duboko razočaran nebrigom za branitelje. 

- Kao da smo sada krpelji društva. Nikome ne odgovaramo, samo svima smetamo. Nepoželjni smo – mišljenja je. 

Proslava 27. obljetnice VRO Oluja 

Mladen Slavica, dakle, i ove godine planira na proslavu 27. obljetnice VRO Oluja otrčati ultramaraton, 56 kilometara od Šibenika do Knina, palim braniteljima u čast. 

- Trčim pomalo, koliko mogu, ali kontinuirano da stignem do Knina. Imam svoj ritam i njega se držim. Ovo je osobno. Znači mi taj ulazak u Knin. Prvo kao počast svim mojim suborcima, a drugo da sam ja spreman i dan danas, kao pravi hrvatski vojnik. Bude mi drago što sam tu trku poklonio svima, svojim suborcima kojih sada više nema. Malo je svijeća koliko bih ja htio zapaliti za svoje suborce. Nakon svega što su prošli ti ljudi u ratu, sve se svelo na jednu svijeću? Često ih sanjam i emocije me svladaju. Prošle godine mi je bilo krivo što me branitelji nisu dočekali, nekako sam to drugačije zamišljao. Nije bilo onih kojih naviše razumiju zašto ja i dan danas trčim – iskren je Mladen i prepravljen emocijama.

Prije je Mladen trčao sam, ali ima onih koji su prepoznali njegov trud i njegove emocije koje ga svake godine tjeraju na ovaj pothvat. 

- Drago mi je da mi se povećao tim koji me iz godine u godinu prati do Knina i svaka pomoć je dobrodošla, a i to je jedan stimulans. Ako mi se netko javi da bi trčao sa mnom do Knina, dapače, neka ide. Ali, bilo ih je ranijih godina pa su odustali – kaže. 

Prolaznici 

Ima i onih koji ne razumiju njegov životni put i stil, a zapravo se niti ne trude upoznati, nego samo vole osuđivati. 

- Prije nekoliko godina na Tromilji su mi neki momci dobacivali da što mi treba trčanje, da imam previše godina. Odgovorio sam im da se ne poznajemo i što mi ima uopće govoriti kad i sam ima 20 kilograma masti na sebi. Kad smo mi negdje bili skupa pa da se ti meni obraćaš, ja tebe ništa nisam pitao... Već sam imao taktiku, vidio sam da će me on i prijatelji krenuti tući. Počeo sam trčati, a oni su za mnom krenuli autom, jer me nisu mogli stići pa kad su izašli jednog sam drmnuo nogom, a drugi je pobjegao. Napravio sam nešto što nisam trebao napraviti. I znao sam da će oni opet autom krenuti za mnom pa sam ušao u njihov automobil i odvezao ga u Zaton, prema Benkovcu i tamo ga ostavio u nekoj lokvi gdje se stoka hranila. Očekivao sam da će mi se policija pojaviti na vratima, ali evo nitko ništa – priča nam svoje neugodno iskustvo barba Mladen, a kaže da ih je nakon par mjeseci sreo na Poljani i da su ga jedva prepoznali. Samo su komentirali da je luđi od njih. 

Bude i ružnih dobacivanja, kada autom prolaze pored njega, dok on odrađuje svoju dionicu trčanja, ali više se na to niti ne obazire. Mnogo je više onih koji podržavaju i to je ono što ga gura naprijed. Trči za svoju dušu, za nikog drugog, a gdje god ga pozovu, uvijek se rado odazove. Svjedoče o tome brojne zahvalnice, priznanja i pehari u njegovoj sobi, s natjecanja u Hrvatskoj, a i izvan nje.

Dakle, ne znamo koliko točno barba Mladen ima godina, koliko je služio vojsku i gdje, niti zbog koje je djevojke počeo trčati… ali znamo da je jako tvrdoglav i ustrajan što ga uz njegov životni stil održava mladim te vjerujemo da će i dalje zadržati taj stav. Godine ga, vidimo, u tome spriječiti neće. 

Znači, vidimo se na proslavi 27. obljetnice VRO Oluja u Kninu…

- Poručio bih svima da ne odustaju od svojih ciljeva i nemojte izostaviti sport u svom životu. Pozivam i druge da se pridruže obilježavanju Oluje u Kninu, a ja svoju trku posvećujem onima kojih više nema i našoj slobodnoj domovini. Moje pripreme su u tijeku i vidimo se 5. kolovoza!

13 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU

Podijeli:        

// PROMO


// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO