Pitate se kakav je to intervju bez pitanja? Različit od desetak intervjua kakve su Joško, Ana i Mislav Donaj, treći organizator projekta ‘Arsen, čovjek kao ja’, dali medijima u posljednjih desetak dana kako bi najavili što će se sve 12. i 13. srpnja događati u Šibeniku, a zajednički nazivnik je Arsen Dedić. 

Dakle, s pritiskom korištenja Arsenovih riječi iz knjige Arsenizmi, uputili smo se na ovu ćakulu s planom kako ćemo čitati te citate i pustiti Joška i Anu neka pričaju što žele. Da je gospodin Dedić u redu s tim, zaključili smo jer smo neplanski sjeli u restoran Bronzin, a na ulazu nas je dočekala Arsenova glazba koja je svirala do kraja razgovora, bez da smo to tražili.

‘Negdje sam pročitao da je moj Šibenik, prekrasan, ali ne tako bogat i tako velik, da je lani, što jednih, što drugih, imao nekih sedamnaest festivala, računajući od animiranih filmova preko glazbenih do međunarodnog festivala djeteta. Ne znam kako će to draga domovina rješavati...’ (Razgovor sa Zlatkom Turkaljem u Beču, 28. travnja 2015.)

Djelić sekunde nakon te Arsenove rečenice, Joško je ispalio: ‘Dobro je Gibonni rekao, teško je na bilo koji način tumačiti Arsena na razini na kojoj se on izražavao jer je bio svoj. Volio te ili ne volio, provocirao ili ne, bio brutalno iskren ili ne, on je to vješto radio’.

Poznati TV voditelj iz Rasline potom se bacio na turističku analizu kazavši kako smo nakon devedesetih nudili more i krevete. Kaskali smo sa sadržajem, a tvrdi da je baš sada vrijeme za to. Šibenik ima nekoliko pozornica, a da nisu javni trgovi i može ugostiti ljude pod uvjetima kakve imaju svugdje u svijetu, uz specifičnu arhitekturu. 

- Kad smo radili ovaj program, Nikša Bratoš je savršeno poentirao. Kazao je kako nam Arsen nikad ne bi oprostio, niti bi se smjeli pred Arsenom pojaviti, da ne radimo nešto što je Nikša nazvao ‘boutique event’. Naši kapaciteti su mali, tvrđave primaju nešto više od 150, odnosno 1000 ljudi, ali imamo i sve koncerte na trgovima koji su besplatni. Slažem se s Anom kad kaže da je poseban događaj jer nemamo televizijski prijenos, ne zato što ga ne bismo mogli imati, već se želimo osjećati tako da imamo dugoročno sjećanje samo za one koji su bili. To je posebno. Da se Arsena pita, vjerojatno bi nam i kišu poslao da nam malo oteža i vidi kako ćemo se snaći, da nas provocira kao što je provocirao krutost svijeta u kojem se nalazio. 

‘Šibenik je mjesto koje mi je sve odredilo, ali moram reći da je Zagreb mjesto mog kulturnog rođenja. Mala sredina kao što je Dalmacija, sa svojim utjecajem, tradicijom, u nama stvoru onu rudaču, onaj uranij iz kojeg dalje isijava energija. A tu energiju jedna velika sredina kao što je Zagreb usmjeri i oblikuje. U toj ljubavi, dakle, ne mogu dijeliti Zagreb od Šibenika.’ (Arsen Dedić, 1989.)

Joška je ovo, vjerovali ili ne, asociralo na Picassa.

- Sjećaš li se njegovih školskih radova, nevjerojatno talentiran dečko koji je izjavio da mu je nekoliko godina trebalo da nauči slikati kao veliki uzori, a cijeli život da bi slikao kao dijete, što je odredilo Picassa kojeg danas znamo.

‘Arsen se i otišavši u Zagreb nikad nije odrekao Šibenika. On je napravio najljepši mogući most...’, pričao je Joško, ali smo ga prekinuli jer je Ana izgledala kao da baš jako nešto želi reći.

- Htjela sam reći da je Šibenik i nas odredio na životnom putu i odrastanju. U Šibeniku i Raslini smo proveli godine djetinjstva i vraćamo mu se konstantno. Šibenik je biser Jadrana, drugačiji je, a to ćete čuti i od ljudi izvana. Kulturološki, energetski i umjetnički, tu postoji nešto drugačije. Svaka ulica je umjetničko djelo. Šibenik je nepretenciozan, a svoj, zaslužio je da ovakav događaj mi, kojima je to posao, napravimo na najbolji mogući način znanjima koje smo stekli i nošeni emocijom prema gradu, Arsenu i njegovoj obitelji, koji su to definitivno zaslužili, ali i građanima Šibenika.

Arsen je provocirao pa i mi provociramo Anu. Šibenčani nisu ljudi s kojima je uvijek lako, a vjerojatno bi rekli ‘šta oni iz Zagreba imaju dolazit radit nešto za Arsena’.

- Imali smo veliko strahopoštovanje, ali zapravo i odgovornost prema Šibenčanima jer i mi smo iz ovoga kraja. Kad doživiš taj ponos da te ljudi susreću na ulici i smatraju ovaj događaj svojim, onda je to to. Iako moram reći da nam je podjednako, ili čak i više ljudi iz organizacije u Šibeniku nego u Zagrebu. 

‘Na posljednjem Arsenovom koncertu u Šibeniku, 29. rujna 2014. godine na tvrđavi sv. Mihovila, nakon frenetičnog aplauza kojeg je Gabi dobila za svoj nastup, Arsen je publici poručio: ‘Svaki tuđi uspjeh, bodež je u moje srce’. (Darko Gulin, Arsenizmi)

Joško kaže da je to dalmatinska surova iskrena duhovitost koja progovara tako da bi te nasmijalo i podbolo. To od ljudi radi živo biće. On je to radio da bi od ljudi izazvao verbalnu eskapadu u kojoj bi i oni mogli briljirati. Dodaje kad čita ‘Posljednji tango u Đevrskama’, a mama mu je iz Rupa, plače i smije se u isto vrijeme.

- Oprosti što te prekidam, to je da te podsjeti na autentičnost koju bi svi trebali živjeti - kaže Ana.

Mislav Donaj, koji nije mogao biti s nama, odlično je poentirao ranije kad je kazao kako nemamo puno pjesnika koji su na taj način obilježili prostore u kojima žive. 

‘Ako jednom probudiš sanjara, jedan svijet će biti bez vladara’. (Arsen Dedić - Pusti neka spava)

‘Prekrasno’, ispalila je Ana, zagledala se u daljinu, zamislila i nakon par sekundi dodala ‘preplavile su me emocije, do zadnje moguće stanice’.

- Potvrdio je ono u što nas troje vjerujemo i jesmo. Prva rečenica koju nam je Matija rekao kad smo ispričali što planiramo je ‘vi niste normalni’, ali sanjali smo i odlučili čuti te snove... Joj kako me dira ova pjesma (op.a. u tom trenutku iz zvučnika se čuje početak pjesme ‘Ono sve što znaš o meni’). Uložili smo puno truda u ovu zahtjevnu organizaciju, godinu dana posla, a danas kad gledam i pričamo, dijele nas sati od svega toga, srce mi je prepuno. Kad čujem jednu takvu Arsenovu izjavu, to je samo pečat svemu što osjećamo. Presretna sam - kaže Ana.

‘Najbolji su pjevači koji pjevaju za višu nižu klasu, za nižu višu klasu i za srednju srednju klasu. Ali, najuspješniji model su oni koji pjevaju za nižu nižu klasu’. (Arsen o pjevačima)

- Opozit tome je način na koji je on napravio Ujevićev ‘Odlazak’. Kada ne znaš da je to njegova pjesma, misliš da je Arsenova. Lucidan i karizmatičan čovjek. Radio je iz svog čistog i autentičnost srca. Nije on bio nesklon kritikama, on je naprosto progovarao o stvarima. Zadatak svake umjetnosti je da propituje trenutak u kojemu nastaje. Tako i on sa svojim riječima. Najbolji opis Arsena Dedića je kad kažeš da je bio svoj i točka. Nema dalje, nema nastavka rečenice. Samo svoj - zaključuje Joško.

Ono za što većina zna su koncerti na tvrđavama Barone i sv. Mihovil, od kojih je prvi rasprodan, a Arsenove pjesme pjevat će Matija Dedić, Lu Dedić, Zoran Predin, Lea Dekleva, BluVinil, Ivana Husar Mlinac, Tina Vukov, Saša Lošić Loša, Marija Mirković, Josip Palameta i Kristijan Beluhan. Događaj će kulminirati na sv. Mihovilu u subotu gdje će  po nekoliko pjesama izvesti Matija Dedić, Lu Dedić, Gibonni, Matija Cvek, Amira Medunjanin, Natali Dizdar, Mia Dimšić, Alen Slavica i Mate Grgat, a sve pjesme su u novim aranžmanima koje potpisuje Ante Gelo.

Ipak, možda je vrjednije ono što će se još događati, od radionica crtanja za djecu u knjižnici, inspiriranim Arsenovom ljubavlju prema crtanju, panela u Kući umjetnosti Arsen gdje će se održati i koncert Matije Dedića, Radišić Jazz Trija i gudačkog kvarteta Vortex Strings, a spomenuti sastav održat će koncert i u samostanskom mediteranskom vrtu Sv. Lovre, dok će Kristijan Beluhan pjevati kod Katedrale gdje će i klapa Sebenico izvoditi Arsenove pjesme. Radišić Trio će na Maloj loži izvoditi Arsenovu filmsku glazbu, a detaljan program možete provjeriti na ovom linku.